“Just in time” jest ekonomski pojam strategije kojom se smanjuju troškovi proizvodnje, gubi se potreba za velikim troškovima skladištenja repromaterijala, te se sirovine iskorištavaju u najkraćem mogućem roku u proizvodnom procesu. Proces i faze proizvodnog procesa usklađuju se, kao i izjednačavanje kapaciteta.
Tko drugi nego Japanci?
Početkom prošlog stoljeća sličnom tehnikom koristili su se Ford i McDonald’s u SAD-u, a najveću isplativost tog načina poslovanja pokazala je Toyota nakon Drugog svjetskog rata, pogotovo 70-ih godina prošlog stoljeća.
– Sve je u brzom protoku i nadzoru kvalitete. Promatra se cijeli sustav, koji je sastavljen od više faktora. Štedi se na skladištenju, pritužbama, papirologiji, količini pogrešaka u proizvodnom procesu… Sustav se nadzire iznutra pa tako svaki radnik ima pravo iznijeti pritužbe na proizvodni proces i upozoriti na pogreške. Dok se sve ne uskladi, treba vremena i strpljenja, ali kada se odluka počne vraćati, sustav bolje funkcionira – rekao nam je redovni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Zoran Stiperski.
Poboljšanje proizvoda “feedbackom”
Savjet iznutra vrijedi zlata. Radnik ima pravo zaustaviti stroj ako smatra da nešto nije u redu i da može bolje. Na primjer, u posljednjih 50 godina Toyota je uspjela postići više od deset milijuna poboljšanja na svojim proizvodima.
JIT metoda uspješna je ako je kvaliteta dijelova visoka i ako nema velikih zaliha i skladištenja. Uz to, potrebna je čvrsta suradnja sustava s dobavljačima, lokacija dobavljača u blizini kompanije, timski rad i veličina proizvodnje u skladu s potražnjom. Rezultat svega jest zadovoljan kupac.
Učinkovitost metode – sto posto
– Učinkovitost sustava jest stopostotna. U Hrvatskoj su ljudi čuli za taj način poslovanja, sviđa im se, ali za to je potrebna težnja perfekciji. Za to mi još nismo spremni i ne možemo je postići – objašnjava Stiperski.
Za hrvatske prilike nevjerojatno zvuči podatak da u Toyotinim tvornicama dijelovi za proizvodnju stoje maksimalno četiri sata u skladištu. Osim navedenog, cilj je metode postići da se jednaki dijelovi rabe u što većem broju proizvoda neke tvornice.
I Nijemci rabe tu metodu pa tako Audi TT i Škoda Octavia rabe 60 posto jednakih dijelova makar su klasom i cjenovnim razredom njihovi automobili kilometrima udaljeni.
