Jedna takva podjela rezultirala je, nakon gotovo četrdeset godina ratovanja, rođenjem 55. afričke države koja će proglasiti nezavisnost do kraja godine – Južnog Sudana.
Raspad Sudana
Od proglašenja neovisnosti 1956. godine povijest Sudana obilježena je vojnim režimima, islamistički orijentiranim vladama te sa dva građanska rata. Sukobi se pojednostavljeno mogu svesti na antagonizam dominantnog muslimanskog sjevera i zapostavljenog juga u kojemu dominiraju kršćanstvo i animizam, no situacija je znatno složenija jer isprepliće niz raznih faktora poput plemenskih i ekonomskih interesa.
Podjela je znatno pojačana britanskom odredbom koja zabranjuje kretanje stanovništva između dva područja pod izlikom sprečavanja širenja malarije (zapravo su sprječavali širenje islama na kršćanski jug). U trenutku stjecanja neovisnosti dominacija sjevera dovela je do pobune vojske na jugu zemlje te je započeo rat koji će trajati do 1972. godine. Nakon deset godina statusa quo i samouprave juga 1983. godine započeo je novi rat uzrokovan revizijom mirovnog ugovora, uvođenjem islamskih zakona i sušom koji traje do 2005. godine. Mirovni ugovor omogućio je šestogodišnje razdoblje samouprave do referenduma u siječnju ove godine na kojemu je sa gotovo 99% odabrana neovisnost juga.
Ustanak protiv centralizacije Khartouma izbio je devedesetih godina u tri istočne provincije uz Crveno more uz potporu Eritreje (plemena Beja naseljavaju oba područja). Sukobi nomada i ratara oko vode i zemlje krajem osamdesetih godina prerasli su vremenom u otvoreni rat u Darfuru koji je rezultirao jednom od najvećih humanitarnih kriza u bližoj povijesti. U sukobima protuvladinog JEM-a (Justice and Equality Movement) sa vladinim snagama i đanđavidima (arapska milicija na konjima koja je taktikom spaljene zemlje, silovanjima i ubojstvima pustošila pobunjenička područja) od 2003. godine stradalo je oko 400 000 civila te je izbjeglo oko 2,5 milijuna.
Pripreme za nezavisnost
Dugogodišnja međunarodna izolacija Sudana pod vodstvom SAD- a, kao i potpora neovisnosti juga kojoj potaknute svojim interesima pružaju susjedne države (Libija, Uganda, Kenija, Etiopija i Eritreja) prisilile su sjever na popuštanje. Sudan je navukao bijes SAD-a pruživši potporu Iraku u Zaljevskom ratu da bi dvije godine kasnije 1993. godine završio na popisu zemalja koje financiraju terorizam. Sankcije su nanijele težak udarac ionako slabom gospodarstvu, pa je izjava Washingtona da će razmotriti ukidanje ako Khartoum prihvati rezultate referenduma shvaćena kao jasna poruka. Također je važno spomenuti da je Sudan prva zemlje u povijesti čiji je predsjednik Omar al-Bashir, koji je naravno na vlast došao vojnim udarom, optužen pred ICC (International Criminal Court) u Haagu za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Darfuru. Područje koje stječe neovisnost ima malo dodirnih točaka sa terminom država pa čak još nema ni ime (raspravlja se o prijedlozima imena Jug, Južni Sudan, Novi Sudan ili Kush)…
(Nastavak kolumne sljedeći tjedan).