Zaleđeni sukobi
Uski pojas površine svega 4000 km2 između rijeke Dnjestar na jugu te ukrajinske granice na sjeveru, za Moldavce odmetnuta Transdnjestrija a za Ruse Pridnjestrovlje, jedno je od takozvanih zaleđeni sukoba – kriznih žarišta na području bivšeg SSSR-a koja su već gotovo dva desetljeća prijetnja post-hladnoratovskim granicama te snažno rusko sredstvo pritiska na novonastale države.
Rusija je u zadnjih desetak godina pod vodstvom Vladimira Putina pokazala jasne znakove obnove svoje vojne i političke moći. Gospodarski oporavak temeljen na izvozu energenata omogućio je agresivniju vanjsku politiku te ponovno širenje kontrole na područja bivšeg SSSR-a. Energetska blokada pokazala se snažnim sredstvom pritiska, kao što smo vidjeli na primjeru Ukrajine, Bjelorusije te nekolicine srednjoazijskih zemalja, no drugim važnim aspektom u ruskoj strategiji obnove moći pokazali su se zaleđeni sukobi.
Jedna od najsnažnijih demonstracija moći bio je munjeviti ljetni rat 2008. godine kojim su ruske snage doslovno pomele gruzijsku vojsku te potvrdile neovisnost odbjeglih gruzijskih pokrajini Abhazije i Južne Osetije. Zahvaljujući iznimnom geografskom položaju ruska vojna prisutnost ima i dublju stratešku dimenziju – ruske snage u Abhaziji i Južnoj Osetiji imaju praktički na nišanu ključni segment planiranog plinovoda Nabucco koji bi Europu trebao opskrbljivati srednjoazijskim plinom. Spomenuti projekt koji bi ugrozio ruski energetski monopol, Moskva također ometa na pitanju transkaspijskog plinovoda te pružanjem potpore armenskoj enklavi Nagorno Karabah u Azerbajdžanu. Nakon snažnih pritisaka i žestoke rasprave u ukrajinskom parlamentu, prošle je godine produžen ugovor o ustupanju pomorske baze Sevastopolj Rusiji do 2042. godine. Time je Rusija odnijela još jednu značajnu pobjedu u zaleđenom sukobu te osigurala snažnu stratešku prisutnost na Crnom moru.
Neovisnost Pridnjestrovlja
Današnja Moldavija slijednica je Sovjetske Republike Moldavije koja je rezultat sovjetskog prekrajanje istočne Europe nakon Drugog svjetskog rata. Spajanje područja uz Dnjestar naseljenog Rusima i Ukrajincima te Besarabije naseljene Rumunjima pokazalo se neuspjehom u zadnjim danima SSSR-a kada je opći val nacionalizma zahvatio istočnu Europu. Razbuktavanje međunacionalnih napetosti u Moldaviji rezultiralo je jednostranim proglašenjem neovisnosti područja naseljenog ruskim i ukrajinskim stanovništvom 1990. godine pod nazivom Pridnjestrovska Moldavska Republika.
Sukobi su kulminirali kratkotrajnim ratom u ljeto 1992. godine prilikom čega su se ruske snage umiješale na strani odmetnute republike te prisilile Moldaviju na primirje. Riječ je o 1200 pripadnika sovjetske 14. Armije koji su se raspadom SSSR-a zatekli na spomenutom području te se doslovno preko noći preimenovali u mirovne snage koje razdvajaju zaraćene strane. Unatoč manjim povlačenjima pod međunarodnim pritiskom ruska vojna prisutnost iznimno je snažna te jamči egzistenciju Pridnjestrovlja. Brojne mirovne inicijative pod sponzorstvom OSCE-a, uz angažman EU, Rusije i Ukrajine do sada nisu urodili značajnim rezultatom niti su izgledni u budućnosti. Od proglašenja neovisnost do danas funkciju predsjednika u najboljoj sovjetskoj maniri obnaša Igor Smirnov, inače bivši gradonačelnik sadašnje prijestolnice Tiraspola, koji se može smatrati skromnijom kopijom Aleksandra Lukašenka.
Pritisak na Moldaviju
Unatoč što su ju priznale samo Rusija, Venezuela, Nikaragva, Nauru, Abhazija i Južna Osetija, može se govoriti o de facto neovisnoj državi koja preživljava isključivo od ruske ekonomske, vojne i političke potpore. Moldavija se nakon raspada SSSR-a zapravo našla u ulozi ruskog taoca o čemu najbolje svjedoči podatak da se u trenutku osamostaljenja 60% cjelokupne moldavske industrije te čak 90% energetskog sektora našlo na području Pridnjestrovlja. Nakon ukrajinske narančaste revolucije 2005. godine te zaokreta prema zapadu pod vodstvom Juščenka, Moldavija dobiva saveznika u svojoj borbi za povratak izgubljenog područja.
Ukrajina je na krilima nove proturuske politike, zabranom uvoza tvrtkama koje nisu registrirane u Moldaviji, izvršila ekonomski pritisak na Pridnjestrovlje, no ruski odgovor nije se trebao čekati dugo. Rusija je prvo zabranila uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Moldavije da bi zatim početkom 2006. godine na 16 dana obustavila isporuku plina Moldaviji. Nakon 16 dana plin je pušten po novoj cijeni – skuplji za 100%. Ekonomski pritisak ublažila je ruska gospodarska pomoć ali i razne interesne grupacije unutar Ukrajine koje su zaobilazile propise.
Čari istočnoeuropske tranzicije – FC Sheriff
Gospodarska djelatnost ovoga područja pokazuje sve apsurde istočnoeuropske tranzicije u najgorem obliku. Osim već spomenute potpune ovisnosti o ruskoj gospodarskoj pomoći (među ostalim i isplata mirovina je ruska obaveza) većina infrastrukture u ruskom je vlasništvu, točnije u vlasništvu Gazproma. Gotovo 60% legalnih prihoda države dolazi od sovjetskog mastodonta – čeličane Moldova Steel Works u Ribnitsi koja je naravno u vlasništvu ruskog Metalloinvesta. No svakako najzanimljivija priča veže se uz tvrtku Sheriff koja je apsolutni vladar svih segmenata svakodnevnog života Pridnjestrovlja – u njenom vlasništvu nalazi se lanac supermarketa, benzinskih postaja, televizija, izdavačka kuća, mobilni operater, nekoliko građevinskih tvrtki, tvornica alkoholnih pića Kvint te ne manje važno zastupništvo Mercedes – Benza.
Sliku upotpunjuje nogometni klub Sheriff FC, koji raspolaže najsuvremenijim stadionskim kompleksom vrijednim preko 200 milijuna dolara, te je već 11 godinu zaredom prvak Moldavije. Za klub je čulo znatno više ljudi nego za samo Pridnjestrovlje, barem od prošle godine kada je na njega došao red da tradicionalno razočara hrvatske navijače u početnim pretkolima europskih nogometnih klupskih natjecanja. Duboku simboliku samog imena tvrtka Sheriff duguje dvojci osnivača, inače bivšim policajcima koji su se očito iznimno dobro snašli u nepredvidljivim tranzicijskim vremenima. Prema većini sigurnosnih procjena europskih agencija riječ je o europskoj oazi kriminala – najveći dio prihoda dolazi od krijumčarenja, trgovine ljudima i oružjem te pranja novca. Organizirani kriminal, gospodarstvo i vlast duboko se isprepliću te čine jedinstveni sustav u kojemu nekoliko pojedinaca kontrolira sve aspekte života.
Moldavija – zemlja bez granica?
Ulaskom Rumunjske u EU, Bruxelles se suočio sa siromašnom, slabom, necjelovitom te u korupciji ogrezlom Moldavijom na svojoj granici. Unatoč snažnom interesu za stabilnom Moldavijom, EU je daleko od moći potrebne za provođenje svojih zamisli, osim možda pojačane kontrole porozne moldavske granice prema kriminalnom raju Pridnjestrovlja. Nakon dvadeset godina de facto neovisnosti pod vodstvom vladajuće elite koja živi na ilegalnim aktivnostima te pod ruskom zaštitom, malo je vjerovati da će Pridnjestrovlje ponovno postati dio Moldavije. Ruska vojna prisutnost garancija je statusa quo ovoga područja, čiji je strateški značaj znatno porastao proširenjem NATO saveza na Rumunjsku i Bugarsku te američkim planovima postavljanja raketnog štita, praktički na granice Rusije. Paralele koje se donekle mogu povući između ovog primjera i naše nedavne povijesti ukazuju nam svu težinu posljedica transformacije svijeta nakon sloma hladnoratovskog poretka. Ono što je Hrvatska bila do kolovoza 1995. godine, Moldavija je nažalost i dan danas…
