Kod poljoprivredne proizvodnje za vrednovanje poljoprivrednih proizvoda, koji su rezultat bioloških procesa, za priznavanje i procjenu istih primjenjuje se HSFI-17 Poljoprivreda do točke ubiranja plodova, a nakon ubiranja plodova primjenjuje se HSFI -10 Zalihe.
Poljoprivredni proizvod – proizvod biološke imovine
Poljoprivredna aktivnost predstavlja pretvaranje biološke imovine u poljoprivredni proizvod za prodaju ili za stvaranje dodatne biološke imovine. Biološka imovina je imovina koja obuhvaća uzgoj bilja i životinja, a poljoprivredni proizvodi su proizvodi biološke imovine. Poljoprivredni proizvod je dakle rezultat upotrebe biološke imovine. Ubiranjem ploda prestaje sposobnost biološke transformacije biljaka i u tom trenutku biološka imovina postaje zaliha poljoprivrednih proizvoda.
Biološka imovina i poljoprivredni proizvodi priznaju se u financijskim izvještajima kada je sigurno da poduzetnik ima kontrolu nad tom imovinom, kada je vjerojatno da će od te imovine pritjecati ekonomske koristi poduzetniku i kada se trošak nabave ili fer vrijednost može pouzdano izmjeriti.
Biološka imovina – fer vrijednost umanjena za troškove do točke prodaje
Biološku imovinu prema HSFI 17 t.17.8 mjerimo prema fer vrijednosti umanjenoj za troškove do točke prodaje, ako se fer vrijednost biološke imovine može početno pouzdano izmjeriti. Troškovi do točke prodaje sadrže npr. trošak prijevoza, ali i sve druge troškove koji su potrebni da poljoprivredni proizvod bude na tržištu, primjerice naknade brokerima i dilerima, pristojbe nadzornim organima, obveze prema burzama robe, carine, porezi itd.. Ako to nije moguće tada biološku imovinu mjerimo prema trošku nabave umanjene za ispravak vrijednosti ili za gubitke (vrijednosno usklađenje) sukladno HSFI 10 – Zalihe (ako se radi o dugotrajnoj imovini onda HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina).
Dvije skupine troškova
Kod proizvodnje poljoprivrednih proizvoda potrebno je osigurati posebne podatke o proizvodnim troškovima i troškovima koji se ne mogu povezati sa proizvodnjom i obračunati ih u vrijednost proizvodnje. Troškove možemo podijeliti u dvije skupine, na troškove proizvodnje koji se uračunavaju u vrijednost zaliha i troškove koji se ne mogu uračunati u vrijednost zaliha, kao npr. troškovi uprave, prodaje, financijski troškovi i sl. Kod priznavanja troškova proizvodnje vrlo je bitno da izravne troškove ispravno priznamo i iskažemo ih za svaku vrstu poljoprivredne proizvodnje. Izravni troškovi u načelu su mjerljivi i moguće ih je raspodijeliti na temelju dokumenata koji dokazuju njihov nastanak. Troškovi koji nisu direktno vezani za poljoprivredni proizvod teže su mjerljivi i možemo ih rasporediti na nositelje troška prema određenom ključu (to su troškovi radnih strojeva, rad djelatnika koji rade sa tim strojevima, amortizacija strojeva i slično).
Državne potpore – prihod u RDG-u
Državne potpore koje se dobivaju za biološku imovinu (koja se mjeri po fer vrijednosti umanjena za procijenjene troškove do točke prodaje) priznaju se kao prihod u računu dobitka i gubitka poduzetnika u razdoblju kada je nastalo potraživanje(HSFI 17 točka 17.15.) tj. novčani primitak potpore. Državnu potporu vezanu uz spomenutu biološku imovinu, a u slučaju kada je potpora uvjetovana, priznajemo kao prihod u računu dobitka i gubitka poduzetnika kada su ispunjeni svi uvjeti u vezi s tom državnom potporom. Za biološku imovinu (koju mjerimo prema trošku nabave umanjenu za ispravak vrijednosti) državnu potporu priznajemo kao odgođene prihode sukladno HSFI 14 – Vremenska razgraničenja i HSFI 16 – Prihodi.
Primljena imovina (novac ili bila koja druga imovina) koja je dio državnih potpora nije oporeziva PDV-om jer se ne smatra naknadom prema Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost čl.51.,st.13.
