Ovaj tjedan će oko pola milijuna učenika nastaviti i započeti svoje obrazovanje u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Vjerojatno su najuzbuđeniji zbog početka škole – prvašići. Javnosti se skreće pažnja na povećani oprez u prometu s naglaskom na brzinu vožnje automobila u blizini škola.
Ministar obrazovanja svima želi dobre rezultate s glavnom porukom “učite zbog sebe, a ne zbog drugih”.
Po već uhodanom obrascu mediji nam “donesu” i poneku fotografiju iz neke škole, puste kratki intervju s djetetom i roditeljem, zapitaju je li torba teška i čemu se posebno veseli dijete koje kreće u školu.
Prilog o jednoj školi u koju su ušli novinari i kamere mi je privukao posebnu pozornost. Izvjestitelji kažu da se nalaze u jednoj od najmodernijih škola u RH u kojoj svaka učionica ima računalo i projektor. Naravno, uređivanje i otvaranje takve škole jest za svaku pohvalu, a pogotovo dobro djeluje u usporedbi sa snimkama iz škola u kojima prokišnjava plafon ili nije riješena osnovna infrastruktura.
Nakon priloga pala mi je na pamet jedna igra za razbibrigu, kojoj bi cilj bio dodijeliti školi broj zvjezdica prema razini njezine tehnološke opremljenosti u nastavi. Koliko zvjezdica bismo u toj igri dodijelili školi koja u svakoj učionici ima računalo i projektor?
Ako govorimo samo o tehnološkoj komponenti opremljenosti škole i pritom izuzimamo sve ostalo (kvaliteta stolarije i instalacija, opremljenost kabineta itd.) tada bi se u ovom slučaju odlučio za 4 zvjezdice od maksimalnih 5.
Kategorizacija hotela prema broju zvjezdica svima je poznata. Svima je poznata klasična kategorizacija koja ide do pet zvjezdica za najbolje hotele. Ipak, spomenimo, u hotelskom biznisu u svijetu ima i par hotela sa čak sedam zvjezdica.
Kojim tehnologijama bi trebala biti opremljena škola s 5 zvjezdica?
Smatram da bi trebala imati kvalitetne pametne ploče s instaliranim najnovijim edukacijskim softverima te pristup brzom internetu u kabinetskoj nastavi.
Malo ću, onima koji se nisu s ovim pojmom prije sreli, reći par riječi o pametnim pločama.
Prvo o imenu – zašto “pametna ploča”?
U svijetu se koristi termin smartboards za pametne ploče. Vjerojatno je taj termin postao standard za upotrebu i izveden je iz imena kompanije koja je 1991. godine tržištu ponudila prvu pametnu ploču. Riječ je o Smart Technologies Corporation sa sjedištem u Calgaryju (Kanada). Danas postoji puno proizvođača koji prodaju smartboards s pripadajućim softverima.
Osobno se pametnim pločama koristim od 2002. godine kada smo ih nabavljali za izvođenje interaktivne nastave u Auxilia centru za poduku u Zagrebu. Već 13 godina pratimo potporu prozvođača nama korisnicima i slažemo se da je razvoj i hardvera i softvera dramatičan kroz proteklo desetljeće.
No, što je ustvari pametna ploča?
Pretpostavljam da neka konkretna definicija ne postoji i stoga možemo reći da se zapravo radi o digitalnom ekranu koji je povezan s računalom i kao takav može prikazivati sve sadržaje koji se nalaze na računalu ili preuzimaju s interneta. Jeftiniji modeli za takav prikaz trebaju uz računalo i projektor, dok najnoviji ne koriste projektor i izgledaju poput velikih iPada s visokom rezolucijim prikaza slike (HD – high definition). Time, na najnovijim modelima, profesori mogu pokretati sve aplikacije s računala dodirivanjem njihovih ikona na ekranu pametne ploče. Takve mogućnosti imaju nabrojene prednosti u odnosu na klasične ploče kakve imaju škole – odi po kredu (čekanje…), redar nek obriše ploču (nemoj da se cijedi voda po ploči!), svi smo prošli kroz školsko razdoblje i zapamtili simpatičnosti ovog tipa iz razreda. Ali, svijet se mijenja i postavljaju se drugi standardi u obrazovanju.
Budući da pametne ploče omogućuju profesorima pokretanje brojnih edukativnih videomaterijala, fotografija, grafova, mapa, ilustracija, igara, i ono najvažnije – direktnu i trenutnu intervenciju na samom materijalu – nastava ima sasvim drugi ritam, dinamiku i na kraju konca i kvalitetu. Takve mogućnosti ne nudi sustav računalo – projektor na kojem se vrti PowerPoint prezentacija.
Za korištenje pametnih ploča u nastavi potreban je velik angažman profesora koji će priređivati i osmišljavati vođenje nastave. Profesori trebaju istraživati mogućnosti interaktivne nastave preko softvera koji se stalno nadopunjavaju novim opcijama. Možda je u tome i neki razlog zbog kojeg se stanoviti broj profesora protivi implementaciji pametnih ploča u nastavi, čak i u školama koje ih posjeduju.
U Evropi po pitanju primjene pametnih ploča u nastavi svakako prednjači Velika Britanija. Njihove agencije za obrazovanje u suradnji s vrhunskim fakultetima i školama razvijaju brojne sadržaje i materijale za svaki nivo obrazovanja. Drugim riječima, profesorima u Velikoj Britaniji razvijeni su materijali kojima pristupaju jednim tapom (dodir prsta na ekranu) i tako počinju s radom u učionici. Stav njihove vlade i ministarstva je da se ova tehnologija treba dovesti svakom učeniku, kako osnovne tako i srednje škole.
Nedavno sam sudjelovao na seminaru u Szegedu u Mađarskoj na kojem su nama profesorima predstavljali najnovija inovativna rješenja za pametne ploče koja se mogu primjeniti u nastavi svih predmeta, od jezika, geografije, povijesti, glazbe, pa do fizike, kemije, biologije i naravno matematike. Radi se o takvim količinama materijala da su za njihovu osnovnu prezentaciju organizatori (Mozaik Education) predvidjeli puna tri dana. Moram priznati da sam kao profesor fizike ostao impresioniran kvalitetom materijala i mogućnostima njihove razrade u nastavi. I premda, za potrebe Auxilia centra, već dugi niz godina obilazim svjetske sajmove, i mogu reći da me više nema što iznenaditi, ovom prilikom sam također naišao na nova fenomenalna i maštovita rješenja za vrhunsku nastavu.
Nažalost, kao i u svijetu hotela s 5 zvjezdica, znamo da to nije za mase i da treba dosta platiti za sve fine dodatne usluge. Ipak smatram da tome trebamo težiti i ulagati u razvoj obrazovanja. Dokazano je da se takva ulaganja uvijek isplate.
[box style=”0″]
Damir Pavlović profesor je fizike na I. Tehničkoj školi u Zagrebu. Voditelj je specijaliziranih priprema za državnu maturu i prijemne ispite u Auxilia centru za poduku sa sjedištem u Zagrebu. Intenzivno surađuje s izdavačkom kućom Profil kao suautor udžbenika fizike i popratnih materijala za srednje strukovne škole. U Auxiliji doprinosi implementaciji najmodernijih edukacijskih tehnologija u proces nastave. Za komentare i suradnju kontaktirajte Damira na [email protected].
[/box]
