Kako je pandemija koronavirusa promijenila društvene mreže?

Digitalna PR revolucija je odavno među nama

Regulacija društvenih mreža i internetskih platformi za dijeljenje sadržaja posljednjih godina je vruća tema u Europskoj uniji, ali i u ostatku svijeta. Kako regulirati različite internetske platforme, a ne narušiti slobodu govora i izražavanja pitanje je na koje se još uvijek traži zadovoljavajući odgovor.

Pandemija koronavirusa unijela je brojne promjene u našu svakodnevicu, pa ni društvene mreže nisu ostale pošteđene njenog utjecaja. Iako im je broj korisnika narastao, a u skladu s time i prihodi, pandemija je ukazala na probleme u njihovom funkcioniranju i natjerala ih na brze promjene. Novinar Joey D’Urso u članku za Reutersov institut za novinarstvo opisuje kako su te promjene utjecale na rad društvenih mreža i kako su se one izmijenile kroz posljednjih nekoliko mjeseci.

Početkom ožujka 2020. svi su htjeli znati sve o novom virusu i bolesti koju uzrokuje, ali znanstvenici i stručnjaci nisu znali odgovore na niz pitanja koja je postavljala prestrašena javnost, što je utjecalo na porast broja lažnih i netočnih informacija na društvenim mrežama.

Velike kompanije, koje stoje iza najpopularnijih društvenih mreža, pokušale su umanjiti štetu aktivnim promicanjem pouzdanih informacija o zdravlju, moderiranjem veće količine sumnjivog sadržaja, ograničavanjem broja poruka koje se mogu odjednom proslijediti te zabranom oglašavanja određenih kategorija proizvoda. No, iako dobrodošle, ove mjere nisu polučile željene rezultate.

Upućivanje čitatelja na službene stranice državnih institucija nije se pokazalo učinkovitim, pogotovo jer u  brojnim zemljama vlada niska razina povjerenja prema vladajućim strukturama. Pozitivni efekti moderiranja sadržaja i suradnje s provjeravateljima činjenica najvidljiviji su kada su u pitanju sadržaji na engleskom jeziku, ali su rezultati znatno lošiji kada se analizira moderiranje sadržaja na drugim jezicima, pogotovo na manje raširenim jezicima.

Nesigurnost izazvana strahom od novog virusa i nedostatkom informacija i znanstvenih saznanja o njemu, utjecala je na širenje brojnih teorija zavjere, koje su se počele razvijati na dosad nezabilježene načine, objedinjujući pod jednim nazivom mnogo različitih narativa, poput QAnona.

Širenje teorija zavjere znatno je teže moderirati jer se radi o narativima u kojima se isprepliću točne i netočne informacije.  Chloe Colliver, voditeljica Odjela za digitalna istraživanja u Institutu za strateški dijalog, upozorava da se “dezinformacije o koronavirusu politiziraju” te se boji da će se iste “koristiti na globalnoj razini kako bi se potkopalo povjerenje ljudi u demokratske institucije i procese ili ih se odgovorilo od izlaska na biralište“. Dobar primjer toga je i utrka za razvoj učinkovitog cjepiva protiv Covida-19 koja je ubrzo postala politička priča. Stoga ne čudi da je čak 62 % Amerikanaca zabrinuto da bi zbog pritiska iz Bijele kuće u uporabu moglo biti pušteno cjepivo koje nije do kraja testirano, a što bi moglo utjecati na razinu procijepljenosti jednom kada cjepivo bude odobreno.

Studije i istraživanja provedena tijekom ožujka i travanja 2020., na samom početku pandemije, pokazale su da je u analiziranom razdoblju  doseg dezinformacija nadmašio doseg provjerenih činjenica. Tako je istraživanje provedeno na dan 21. ožujka 2020. pokazalo da je čak četvrtina tada najgledanijih videozapisa na YouTubeu o Covidu-19 sadržavala zavaravajuće informacije, dok je analiza objava s hashtagom COVID-19 na Twitteru pokazala da je svega 3,5% autora tweetova o koronavirusu medicinske struke, a njih 2,8% su virolozi, dok je doseg njihovih objava manji od 1% .

Količina netočnih informacija utjecala je i na razinu povjerenja korisnika društvenih mreža. Istraživanje Ofcoma o konzumaciji vijesti u Ujedinjenom kraljevstvu u 2019/2020 je pokazalo da sve manje ljudi konzumira vijesti na društvenim mrežama (45% u 2020., u odnosu na 49% u 2019.), kao i da sve manji broj ljudi na njih gleda kao na pouzdan, nepristran i točan izvor informacija.

Također, izvješće Reutersovog instituta za novinarstvo o globalnoj konzumaciji vijesti za prvu polovicu 2020., otkriva lagani pad ionako niske razine povjerenje u vijesti na koje korisnici nailaze na društvenim mrežama – povjerenje u vijesti na društvenim mrežama na globalnoj razini iznosi 22%, u odnosu na 23% u 2019.. U Hrvatskoj 29% korisnika društvenih mreža vjeruje vijestima koje tamo pročitaju, dok je u 2019. povjerenje u njih imalo 30% korisnika.

Istovremeno, prema Reutersovom izvješću, razina povjerenja prema tradicionalnim medijima za vrijeme pandemije Covida-19 iznosila je 59%, dok je onome što vide i čuju na YouTubeu vjerovalo svega 29% anektiranih, a njih 26% vjerovalo je vijestima na Facebooku i Twitteru.

Bujica netočnih informacija i teorija zavjere, pad povjerenja korisnika, ali i kampanje poput Stop Hate for Profit, u sklopu koje su brojne kompanije, među kojima su  Coca-Cola i Unilever, obustavile svoje marketinške aktivnosti na društvenim mrežama, a slavne osobe su na 24 sata prestale objavljivati na Facebooku i Instagramu, potaknule su promjene. Tako smo posljednjih mjeseci svjedočili nekim potezima platformi koji su, ne baš tako davno, bili nezamislivi, poput uklanjanja lažnog dokumentarca Plandemic, ukidanja stranica i računa povezanih s pokretom QAnon, označavanja i uklanjanja postova i tweetova predsjednika SAD-a te Facebookovu najavu zabrane daljnjeg političkog oglašavanja par tjedna prije izbora u SAD-u.

S druge strane, ovi potezi su izazvali i kontraefekt. Većina američkih građana, njih 73 % vjeruje da se na društvenim mrežama provodi cenzura u većoj ili manjoj mjeri.  Svega 25 % anketiranih smatra da društvene mreže ne cenzuriraju namjerno sadržaj koji smatraju neprimjernim.

Društvene mreže su se počele mijenjati, ali koji će biti daljnji potezi velikih internetskih kompanija i kako će na njih reagirati korisnici, nije moguće sa sigurnošću predvidjeti. Pandemija, odnosno njome izazvana infodemija, kao i pritisak javnosti, naveli su društvene mreže i internetske platforme da ipak djelomično pokažu odgovornosti i počnu provjeravati sadržaj koji objavljuju, no i dalje bez odgovora ostaju ključna pitanja (ko)regulacije društvenih mreža i (ne)transparentnost njihovih algoritamskih modela.

Piše Marija Lalić; www.medijskapismenost.hr

Podijeli

Odgovori

Top