Vjerojatno ste se često “zapeli” su svojim mislima i željama – da bar netko drugi obavi taj neugodan posao za mene. Kako naplatiti svoju uslugu, odgovor je koji imaju faktoring firme.
Faktoring, prodaja prava potraživanja instituciji koja se bavi naplatom potraživanja. Banka ili kupac potraživanja, kupuju određena potraživanja od kupaca svog komitenta po postotku njihove nominalne vrijednosti. Faktoring stoga nije oblik davanja zajmova već potpuna kupnja sredstava komitenta.
Posao u porastu
Posao naplate tuđih dugova u posljednje vrijeme postaje sve popularniji i broj firmi koji se time bave, je u porastu. Naplata, zaštita pred rizicima neplaćanja i praćenje statistike plaćanja kupaca, samo su neke od usluga koje pružaju.
Klijent šalje izlazne račune ili mjenice koje nudi na otkup. Nakon analize financijskog stanja i boniteta dužnika i klijenta te analize njihova komercijalnog odnosa, u kratkom roku od samo par dana klijentu se dostavlja odgovor i ponuda za otkupom potraživanja. Izrađuje se ugovorna dokumentacija te se nakon ovjere, klijentu isplaćuje iznos potraživanja umanjen za naknadu. Po dospijeću plaćanja otkupljenih potraživanja dužnik plaćanje vrši na račun društva za faktoring. Takav je slučaj u faktoring tvrtkama.
Kao temelj sklapa se ugovor o faktoringu, a čini ga globalna cesija budućih potraživanja klijenta. Za svoju uslugu zaračunavaju proviziju. Visina te provizije je uvjetovana ukupnim prometom, prosječnom svotom svih računa, brojem i postojanošću kupaca, kao i prosječnim rokom potraživanja.
Tri vrste faktoringa
Osnovne su tri vrste faktoringa: domaći, izvozni i uvozni, i 2 načina kojima se može obaviti otkup potraživanja. Regresni faktoring – uzima sepravo regresa od klijenta koji ustupa svoja potraživanja, te u slučaju da kupac ne plati svoju obvezu to mora učiniti regresni dužnik odnosno klijent. Drugi način je da se preuzima rizik neplaćanja od strane dužnika i faktoring tvrtka pruža uslugu garantiranja plaćanja.
Samostalna faktoring društva s obzirom da se specijaliziraju za određenu vrstu posla, pružaju često bržu realizaciju, širu paletu proizvoda, i usluge koje su time usmjerenije prema klijentima. Dok je bankama, faktoring samo jedna od usluga koje pružaju. One traže prikupljanje opsežne dokumentacije, od strane samog klijenta, te samim time cijela procedura i traje duže.
Volumen svih faktoring transakcija u Hrvatskoj dosegao je vrhunac 2008. godine kada je iznosio 12,5 milijardi kuna, no od tada je pao za 20-ak posto, možemo zaključiti, zahvaljujući smanjenju gospodarskih aktivnosti. No, veliki interes za ovom vrstom financiranja je neupitan.
Država se također pokušala zaštititi od neplatiša uvođenjem Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza koji je stupio na snagu 01.01.2012. godine.
Njime se nastoji regulirati plaćanje u gospodarstvu propisujući kazne za neplaćanje u propisanom roku od najviše 60 dana. Ovakvi propisi će zadati težak udarac proizvodnom sektoru koji zbog trajanja proizvodnog ciklusa teško može poštovati ovako kratke intervale plaćanja.
Iako se faktoring relativno kasno “pojavio” na hrvatskom tržištu, prije svega 10-ak godina, može se pohvaliti brzim razvijem. Sa sustavom, koji nam olakšava poslovanje i preuzima neželjene brige, mnogi poduzetnici nisu upoznati, a vjerojatno bi željeli biti da znaju sve njegove prednosti.
