Pod kratkotrajnom imovinom ili obrtnim kapitalom podrazumijevamo prije svega zalihe, potraživanja, utržive vrijednosne papire i novac. Određivanje optimalne visine obrtne imovine u velikoj mjeri ovisi o preuzetim obvezama tvrtke.
Optimalna visina radnog kapitala ima za cilj održavanje likvidnosti i postizanje što veće profitabilnosti poslovanja tvrtke. Pod optimalnom visinom obrtnog kapitala podrazumijevamo minimalnu svotu kratkotrajne imovine koja osigurava optimalno zadovoljavanje dva spomenuta cilja.
Kada smo doista likvidni?
Vrlo je bitno pravilno razumjeti ove pojmove budući da npr. tvrtka može imati optimalnu visinu kratkotrajne imovine u odnosu na kratkotrajne obveze, ali u isto vrijeme može biti potpuno nelikvidna. Na likvidnost ne utječe samo visina kratkotrajne imovine već je vrlo bitna i struktura kratkotrajne imovine kao i njezina kvaliteta. Događa se da tvrtke iskazuju visoku razinu likvidnosti sa precijenjenom kratkotrajnom imovinom kao npr. velika potraživanja koja nisu naplativa (a nisu vrijednosno usklađena) ili recimo visoke zalihe koje su nekurentne, a za koje također nismo iskazali vrijednosno usklađenje.
Ako tvrtka vodi ovakvu politiku upravljanja likvidnošću ona kratkoročno utječe na iskazivanje dobrih koeficijenata likvidnosti, međutim dugoročno se radi o skrivanju gubitaka koji će prije ili kasnije utjecati na pad pokazatelja likvidnosti.
Iz navedenog proizlazi da optimalnu bilančnu strukturu nije moguće utvrditi bez detaljne analize. Moramo napomenuti da optimalna bilančna struktura, kako kratkotrajne tako i dugotrajne imovine daje rezultate koji tvrtki osiguravaju budućnost. Zato je vrlo važno voditi brigu o optimalnoj strukturi imovine koliko god se poduzetniku to činilo nebitnim, a pogotovo se to odnosi na manje tvrtke gdje o cjelokupnom poslovanju brine i odlučuje jedna osoba koja u vođenju tvrtke mora vladati znanjem iz mnogih područja poslovanja.
Odnos tekuće imovine i obveza
Dobre informacije o likvidnosti možemo dobiti i ako usporedimo razinu prihoda, zaliha i potraživanja. Ako vidimo da prihodi rastu brže od zaliha i potraživanja to je znak da su zalihe pozitivno formirane, a potraživanja brzo naplativa. U obrnutom slučaju ako zalihe rastu brže od prihoda kao i potraživanja to je znak da se zalihe gomilaju i da s vremenom mogu postati nekurentne, a potraživanja nenaplativa.
Ovakvo stanje bi trebalo menadžment potaknuti na trenutno djelovanje u smislu boljeg upravljanja kratkotrajnom imovinom. Idealan odnos između tekuće imovine i tekućih obveza ne postoji jer on ovisi o vrsti djelatnosti kojom se tvrtka bavi. Unatoč tome na temelju iskustva i primjera iz prakse općenito se smatra da je tekući odnos koji nam ulijeva povjerenje da će sve tekuće obveze biti ispunjene u rasponu od 1,8 do 2 prema 1. Ako je koeficijent likvidnosti manji od 1, to znači da je radni kapital negativan te predstavlja jasan signal za nužnost pribavljanja dodatnih izvora novčanih sredstava.
Redovito podmirivanje tekućih obveza vrlo je bitno prvenstveno kako ne bi došlo do zastoja u redovnim isporukama ključnih proizvodnih i poslovnih resursa od strane dobavljača, a posljedično i do blokade novčanih računa u važnim trenucima za poslovanje tvrtke.
Mjere likvidnosti
Osim samog poduzetnika za mjere likvidnosti zainteresirane su i banke te dobavljači. Mjere likvidnosti mogu se svrstati u dvije osnovne skupine:
a) Mjere koje su utemeljene na odnosu između tekuće aktive i tekuće pasive
b) Mjere koje pokazuju mogućnost pretvaranja tekuće (kratkoročne)aktive, koja nije novac, u novac
Mjere likvidnosti utemeljene na odnosu između tekuće aktive i tekuće pasive
1. Tekući odnosi = tekuća aktiva /tekuća pasiva
2. Radno raspoloživ kapital = tekuća aktiva – tekuća pasiva
3. Koeficijent ubrzane likvidnosti = brza aktiva / tekuće obveze (brzu aktivu čine novac, kratkoročna potraživanja od kupaca i brzo utrživi vrijednosni papiri
Mjere likvidnosti utemeljene na odnosu pretvaranja tekuće aktive (koja nije novac) u novac
1. Broj obrtaja zaliha u vremenu = troškovi za prodanu robu / prosječno stanje zaliha
2. Prosječno vrijeme naplate potraživanja = potraživanja od kupca / ukupno naplaćena potraživanja / 365
Osim spomenutih u praksi često susrećemo i sljedeća 2 pokazatelja:
• Stupanj pokrića I (zlatno bilančno pravilo)= kapital / dugotrajna imovina (pokazuje nam u kojem omjeru financiramo dugotrajnu imovinu vlastitim kapitalom)
• Stupanj pokrića II (zlatno bankarsko pravilo) = kapital + dugoročne obveze / dugotrajna imovina (pokazuje nam u kojem omjeru kapital i dugoročne obveze financiraju dugotrajnu imovinu)
