Suprotno uvriježenom shvaćanju kako je visina plaće osnovni razlog atraktivnosti određenog poslodavca i naš najveći motiv prilikom odabira posla, nedavno provedeno istraživanje o Poslodavcima prvog izbora priča neku sasvim drugačiju priču.
Naime, prema odgovorima 20-ak tisuća sudionika istraživanja, presudni faktori atraktivnosti poslodavaca u Hrvatskoj su sigurnost radnog mjesta, harmonični odnosi te društvena odgovornost poslodavca, a ispred iznosa plaće na našim listama nalazi se i tvrtkin imidž u poslovnom svijetu.
Potaknuti razmišljanjem kako se ‘dobar glas daleko čuje, a loš još dalje’, proveli smo anketu – u kojoj je sudjelovalo gotovo 2500 ispitanika – kako bismo doznali odakle dolazi negativna i loša slika o pojedinim tvrtkama.
Trenutni i bivši zaposlenici glavni su ‘krivci’
Svjedočanstva ‘iz prve ruke’ nezadovoljnih bivših i trenutnih zaposlenika, kao i negativan odnos radnika prema poslu, glavni su razlozi stvaranja loše slike o određenom poslodavcu, smatra čak 84% sudionika ankete.
Kako navode, ako je jasno vidljivo da ‘radnici zaposleni u firmi nisu zadovoljni, ne vesele se malim stvarima i ne uživaju u poslu’, odnosno ako nisu zainteresirani za rad i ‘otvoreno pričaju o lošim praksama tvrtke u kojoj rade’, tada je očito kako neke stvari u toj kompaniji ne funkcioniraju na pravi način.
Uz sadašnje zaposlenike, stvaranju negativnog imidža poslodavca pridonose i komentari bivših radnika jer oni, ohrabreni činjenicom da više nemaju što izgubiti, potpuno ‘otvoreno i realno komentiraju situaciju u tvrtki’, tvrde sudionici ankete.
‘Ne bi otišli da su zadovoljni’, ‘valjda bivši znaju’ i ‘sadašnji radnici neće pljuvati po ruci koja ih hrani’, neki su od komentara ispitanika kojima pojašnjavaju svoj stav.
Koji su razlozi nezadovoljstva zaposlenika?
Kao glavne razloge nezadovoljstva bivših i sadašnjih zaposlenika, ispitanici navode mobbing, niske plaće, nemogućnost napredovanja, kršenje ugovorenih uvjeta te neadekvatno vodstvo.
Također, dio ispitanika vjeruje kako negativna slika o poslodavcu dolazi i od strane kandidata koji se nisu uspjeli zaposliti u tvrtki o kojoj sada negativno pričaju (11%), odnosno od konkurentskih kompanija (5%) koje na taj način žele diskreditirati svoje poslovne suparnike.
Iz svega navedenog proizlazi zaključak da bi tvrtke, s ciljem izbjegavanja negativne reklame od strane postojećih ili nekadašnjih radnika, trebale redovitije provoditi istraživanja zadovoljstva zaposlenika kako bi otkrile s čime su to njihovi djelatnici (ne)zadovoljni i što bi htjeli promijeniti u radu.
