Europljani od svoje Unije očekuju da čini više. U razdoblju kada EU čini više nego ikada prije da zaštiti, osnaži i obrani svoje građane, raspoloživa sredstva i dalje su krajnje ograničena.U trenutku kada Europa odlučuje o svojoj budućnosti, EU treba proračun prilagođen ciljevima i u kojem se svaki euro troši u korist građana.
U Komisijinu dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a, koji je objavljen danas, predstavljene su opcije kojima se to može ostvariti. Pitanja otvorena u tom petom i završnom dokumentu u seriji ključna su u raspravi započetoj 1. ožujka Komisijinom Bijelom knjigom o budućnosti Europe. U tom se dokumentu za razmatranje iznose moguće proračunske posljedice odabira koji su nam dostupni.
Proračun EU-a suočava se s teškim izazovom financiranja više stavki s manje sredstava
Od EU-a se očekuje da preuzme veću ulogu u novim područjima politika kao što su migracije, unutarnja i vanjska sigurnost ili obrana. EU bi trebao održati i svoju vodeću ulogu glavnog svjetskog donatora humanitarne i razvojne pomoći te predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena. To se mora postići s proračunom EU-a koji će se samo smanjivati nakon odlaska Ujedinjene Kraljevine.
U danas objavljenom dokumentu za razmatranje taj se izazov uzima u obzir te se izdvajaju ključni elementi rasprave, strukturirani oko pet scenarija Bijele knjige: hoće li EU jednostavno nastaviti kao do sada, manje toga činiti zajednički, napredovati različitim intenzitetom, činiti manje, ali učinkovitije ili zajednički činiti mnogo više? Svaki od tih oglednih scenarija imao bi različite posljedice i u pogledu toga koliko se može potrošiti u koju svrhu i u pogledu mogućih izvora sredstava. Opcije se kreću od smanjenja potrošnje na postojeće politike do povećanja prihoda.
Osim toga, u dokumentu za razmatranje utvrđuju se osnovne značajke proračuna EU-a i glavni trendovi te događaji u ključnim područjima politike, kao što su kohezija i poljoprivreda. Obuhvaćena su i sveobuhvatna pitanja, kao što je dodana vrijednost financiranja EU-a ili povezanost financiranja EU-a i strukturnih reformi u državama članicama.
