Unatoč tome, taj višak ljudi ne bi se smjelo otpuštati dok se, prije toga, ne otvore nova radna mjesta u gospodarstvu i proizvodnji – kaže Ljubo Jurčić, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, piše slobodnadalmacija.hr
Pri tome upozorava kako se makroekonomska stabilnost zemlje može očuvati jedino tako da se prvo zaposli 1000 ljudi, a nakon toga otpusti 999 drugih. To neće biti iste osobe, pojašnjava Jurčić, no tako na razini cijele zemlje, makroekonomski gledano, niste povećali nezaposlenost, a to svim dostupnim načinima pokušavaju izbjeći i najliberalnije zemlje.
– Čemu stvarati problem ako nisi pripremio rješenje? Nova Vlada primila se političkog čišćenja zgarišta prijašnje ekonomske politike, no ničim ne pokazuje da ima viziju o tome kakvu zgradu planira podići na istome mjestu. Ne nazire se nikakva skica budućeg hrvatskog gospodarstva, socijale i društva. Zasad nas mjere Vlade više guraju prema krizi, nego izlasku iz nje – upozorava Jurčić. Kresanje proračuna i smanjenje javne uprave, tvrdi, neće stvoriti proizvodnju, nego će dodatno smanjiti potrošnju zbog nesigurne budućnosti.
Aktualno stanje je, dodaje, rezultat ekonomske politike vođene posljednjih petnaest, šesnaest godina u Hrvatskoj, čiji odjeci rezultiraju sadašnjom strukturom gospodarstva i zaposlenosti. Vlada je zadužena za provođenje makroekonomske politike čiji rezultati se precrtavaju kao posljedice u poduzećima i tvrtkama na razini mikroekonomike.
– Ako je jedini makroekonomski cilj ne povećavati nezaposlenost, prvi zadatak države treba biti povećanje zaposlenosti u gospodarstvu, što će jedino imati dugoročni učinak. Tek tada se može otpuštati ljude u javnom sektoru. Bez takvog koraka prije otpuštanja, izostat će bilo kakva poveznica s povećanjem zaposlenosti, a pogoršat će se ravnoteža i makroekonomska situacija – veli Jurčić. Povijesno gledano, podsjetio je, broj zaposlenih u javnom sektoru počeo je rasti kada je počeo pad proizvodnje. Tada je dio radnika umirovljen, oni s otpremninama prešli su u privatni sektor, a treći su se uhljebili u javnim djelatnostima.
– Otprije znamo da ti ljudi nisu za to sami krivi, oni su gurnuti tamo zbog ekonomske politike. Sada treba obrnuti proces i stvoriti nova radna mjesta, a onda provesti transformaciju. Bez toga, samo će se pogoršati stanje, a nizak BDP i mala proizvodnja ništa neće moći učiniti osim što će se stvoriti socijalni, društveni i politički problemi – upozorava Jurčić. Kako se neće sve dogoditi samo po sebi, valjalo bi, smatra, izraditi troškove tranzicije i procijeniti isplati li se dvije godine plaćati ljude i poslije ih zadržati na poslu, ili im odmah isplatiti novac unaprijed i riješiti ih se, a umjesto njih zaposliti nove kadrove.
– Trebalo bi uspostaviti čitavi sustav i osmisliti strategiju, jer ovakve pojedinačne mjere ne mogu uspjeti. One su dio većeg i složenijeg sustava, pa nije stvar samo u tome da se promijeni radno zakonodavstvo i podijele otkazi. Te ljude treba zadržati na poslu dok se ne nađe pravo rješenje za njih. Za to, pak, treba znati što se radi i što ćemo trebati, no danas se uopće ne zna za koju proizvodnju treba stvarati specifične kadrove – pojašnjava Jurčić i zaključuje: – Ako treba otpuštati ljude u javnim tvrtkama, prije toga treba omogućiti novo zapošljavanje u gospodarstvu i proizvodnji.
