Mirenje kao zakonska obveza?
Iako zvuči kao lijep i u teoriji neodrživ koncept u kojem bi dvije zavađene strane umjesto preko nišana odvjetnika trebale sjesti za stol i razgovarati – medijacija u pravu razvijenih društava nije ništa novo. Dapače, u SAD-u i Australiji, gdje je medijacija najrazvijenija, stranke imaju zakonsku obvezu pokušati s mirenjem prije nego se nađu na sudu.
Iako je i do sada bilo poznato u sudskoj praksi, mirenje u Hrvatskoj je zastupljeno minimalno, a mirenje izvan sudova gotovo i ne postoji. U Hrvatskoj za sada na godišnjoj razini ima mali broj slučajeva u kojima se stranke odlučuju za mirenje.
Postavlja se pitanje hoće li novi pravni okvir polučiti rezultate i dovesti do značajnog rasta broja postupaka mirenja i zaista rasteretiti sudove što je jedan od naših osnovnih problema.
Struka kaže…
O samom postupku i prednostima mirenja kod nas razgovarali smo s predsjednicom Kluba mladih miritelja Hrvatske udruge za mirenje (HUM) Anom Pirija-Benaković.
– Sam postupak mirenja pri Centru za mirenje HUM-a jednostavno je pokrenuti. Zainteresirana strana podnosi Centru za mirenje prijedlog, a potom sam Centar kontaktira protustranku i trazi njezin pristanak, dakle, potrebna je suglasnost obje stranke, – objašnjava Pirija-Benaković.
Mirenje može završiti sklapanjem nagodbe, međutim ako stranke ne postignu dogovor mogu nastaviti već započeti sudski ili drugi postupak odnosno mogu pokrenuti postupak pred sudom.
Razlozi zbog kojih bi stranke trebale prepoznati mirenje kao adekvatan način rješavanja vlastitih sporova je njegova neformalnost, ekonomičnost, povjerljivost i ono najvažnije, rješenje spora je isključivo u rukama samih stranaka.
Tako da se samim postupkom zapravo „nema što izgubiti“, a mogu se uštedjeti značajna sredstva i vrijeme – objašnjava predsjednica Kluba mladih miritelja HUM-a Ana Pirija-Benaković.
Medijacija kao profesija
Iako na prvi pogled rezervirana isključivo za suce i odvjetnike, medijacija može biti zanimanje za različite profesije – baš zbog različitosti sporova.
-Ono što je najbitnije za izmiritelja je da je on dužan djelovati nepristrano te treba znati slušati stranke i shvatiti koji su njihovi interesi i koja je pozadina spora, a kako je mirenje kreativan proces, svaki izmiritelj razvija vlastiti stil, – zaključuje Pirija-Benaković.
Biti izmiritelj, tj. baviti se mirenjem kao profesionalnom djelatnošću je krajnje neprofitabilno i u Hrvatskoj danas još uvijek nezamslivo. No, kako je mirno rješavanje sporova postalo politički prioritet u Europskoj Uniji, vjerujemo kako će i Hrvatska postati dijelom tog rastućeg trenda i u budućnosti se približiti europskim standardima.
