Sindikati i poslodavci uskoro bi mogli dobiti poziv resornog ministarstva rada na razgovore o minimalnoj plaći, javlja Novi list.
Naime, Vlada planira povećati iznos minimalca koji od 2009. godine iznosi 2.814 kuna bruto, no prije toga valja obaviti međuministarske konzultacije, odnosno konzultacije s ministarstvom financija,ali i gospodarstva te poduzetništva. Neslužbeno se može čuti kako je plan da se zadrži udio minimalne plaće u prosječnoj plaći. To znači da bi bruto iznos minimalne plaće rastao za nepunih 230 kuna.
Primjena od 1. lipnja
Prema zakonu o minimalnoj plaći, njen u dio u prosječnoj plaći na razini države je 39 posto. Kako je prosječna plaća u državi lani iznosila 7.796 kuna to znači da bi minimalna plaća trebala porasti na 3.040,44 kune i taj bi se iznos minimalca trebao primjenjivati od lipnja ove godine do kraja svibnja iduće godine.
Radnik koji danas na ruke primi 2.244,32 kune minimalne plaće (pod uvjetom da je samac i plaća prosječni iznos prireza) ubuduće bi u neto iznosu primao 157 kuna više.
Na minimalnu plaću, prema podacima sindikata, prijavljeno je oko 115 tisuća radnika u zemlji, odnosno svaki 12-ti zaposleni. Međutim, rast minimalne plaće imat će daleko veći obuhvat.
Naime, mnogim je radnicima čije su plaće ugovorene kolektivnim ugovorima upravo minimalac osnova za izračun primanja, odnosno iznos minimalca se množi s koeficijentom složenosti radnog mjesta u svakom konkretnom slučaju. Tako bi rast minimalne plaće imao daleko veći obuhvat. Na lagani rast plaća tako bi moglo računati i dodatnih stotinjak tisuća radnika.
Rast minimalne plaće zasigurno će izazvati velike otpore, prije svega poslodavaca. Tim više, jer ove godine ističe prijelazno razdoblje u kojem su zaposleni u tekstilnoj, drvoprerađivačkoj i kožarsko-obućarskoj industrij primali sniženi minimalac.
Kada je zakon donesen 2008. godine, naime, za te je industrije propisano četverogodišnje prijelazno razdoblje u kojem su zbog specifičnosti položaja zaposleni u njima primali nešto nižu minimalnu plaću.
No, od lipnja bi i preko 40 tisuća radnika u tekstilnoj, drvoprerađivačkoj i kožarskoj industriji trebali primati »normalan« minimalac, odnosno više ne bi smjelo biti izuzetaka.
