Da Grčka na ljestvici korupcije organizacije Transparency International zauzima nisko 94. mjesto, daleko iza Kine ili Južnoafričke Republike, ne iznenađuje mnoge. Stoga je više nego razumljiva bila odluka uprave Njemačke željeznice (Deutsche Bahn) da se povuče iz Grčke. Profesor za ekonomsku etiku Christoph Lütge smatra da je odluka ove njemačke tvrtke da se povuče, ne samo iz Grčke, nego i iz zemalja poput Alžira, Libije, Ruande i Tajlanda, dakle zemalja koje ne stoje baš najbolje kad je u pitanju korupcija, potpuno ispravna.
Problem je sitna korupcija
No Deutsche Bahn se iz Grčke nije povukao bez nekog vidljivog razloga. Proces je pokrenut nakon što je njemačko odvjetništvo 2010. pokrenulo istragu protiv DB Internationala, koji djeluje u sklopu Deutsche Bahna, zbog sumnje da je potplaćivao odgovorne u Grčkoj kako bi pobijedio na javnim natječajima. Prema pisanju dnevnika Süddeutsche Zeitung, DB International je preko savjetničkih kompanija u poreznoj oazi otoku Jersey plaćao lokalne grčke političare koji su mu na kraju i priskrbili radove na jednoj trasi atenske podzemne željeznice. Istraga se trenutno vodi protiv 37 osumnjičenih, a sam Deutsche Bahn je pokrenuo tužbu za odštetu protiv 10 bivših menadžera tvrtke zbog nanošenja štete. “Osim toga smo se 2011. odlučili potpuno povući iz zemalja u kojima nije zajamčeno ‘čisto’ poslovanje”, kaže Jens-Oliver Voss, jedan od glasnogovornika Deutsche Bahn-a. Time ovaj poludržavni koncern, kako smatra Lütge, odašilje signale u smjeru “javnosti, konkurencije i samih zemalja koje su pogođene korupcijom”. Deutsche Bahn, naravno nije jedino njemačko poduzeće koje se susreće s korupcijom. “Ne bih rekla da je to stvar svakodnevice, ali se s korupcijom susrećemo i više nego dovoljno”, kaže Birgit Galley iz Visoke upravne škole u Berlinu koja radi na izobrazbi inspektora za područje gospodarskog kriminala. Iako postoje zakoni koji zabranjuju davanje poklona dužnosnicima, ali i poslovnjacima u inozemstvu, podmićivanje je, kako kaže Galley, još uvijek prisutno. “Mislim da možemo govoriti o tomu da veliki broj slučajeva korupcije nikad neće biti otkriven”, kaže Galley. Problem je, kako kaže, u masi malih slučajeva podmićivanja. Veliki koruptivni skandali su rijetkost.
Važna je kontrola
Poput korupcijskog skandala u koji je upleten i koncern Siemens. Zbog podmićivanja dužnosnika diljem svijeta, Siemens je bio prisiljen na plaćanje kazni u ukupnoj visini od 2,9 milijardi eura. To su svote koje će i velikima poput Siemensa pokvariti raspoloženje. U to još nije uračunata šteta od gubitka ugleda na tržištu. Deutsche Bahn, kako to primjećuje Lütge, ne mora pretjerano strahovati za imidž jer su optužbe za korupciju sitnica u usporedbi s problemima s kojima se koncern svakodnevno bori poput kašnjenja, neispravnih vlakova i visokih cijena. To su pojave koje putnike mnogo više uzrujavaju nego korupcija u inozemstvu. Siemensu je, međutim, trebalo mnogo duže da se oporavi od koruptivnog skandala. A i primjer Siemensa pokazuje u kojim slučajevima njemačke tvrtke pribjegavaju korupciji. Uglavnom se radi o poslovima u inozemstvu. Na prvom mjestu je tu Kina ali i mnoge zemlje azijskog jugoistoka. Kad je Europa u pitanju, u prvom trenutku se spominje Grčka. No, kako kaže profesor Christoph Lütge, objašnjenje o stupnju koruptivnosti ovih zemalja ne treba tražiti u mentalitetu ili kulturi nego jednostavno u manjku kontrola. “Ni najbolji zakoni ne pomažu ako pravni sustav ne radi svoj posao”, kaže Lütge.
