Kad sam pokrenula svoj biznis, mislila sam da je dobar klijent onaj koji plaća na vrijeme, odgovara na mailove i želi da posao bude napravljen kvalitetno. Danas bih tome dodala još jednu, možda i najvažniju stvar – dobar klijent vjeruje ljudima koje je angažirao.
Do tog zaključka nisam došla preko noći. Došla sam nakon jedne suradnje koja me naučila više o poslovnim odnosima nego deset edukacija o poduzetništvu. Na početku je sve izgledalo obećavajuće. Imali smo zajednički cilj, jasne rokove i osjećaj da ćemo napraviti nešto dobro. Zapravo, veselila sam se toj suradnji. Volim raditi s ljudima koji imaju visoke kriterije jer i sama spadam među njih. Nikada mi nije bio problem doraditi tekst, vratiti se na ideju ili zajedno tražiti bolje rješenje. Zapravo, vjerujem da upravo tako nastaju najbolji projekti. Ali postoji velika razlika između zajedničkog traženja boljeg rješenja i potrebe da se kontrolira baš svaki zarez.
Kad detalji postanu važniji od rezultata
S vremenom sam primijetila da više ne razgovaramo o onome što je stvarno važno. Nismo pričali o tome što želimo postići, kako će publika doživjeti poruku ili zašto nešto ima smisla. Pričali smo o tome treba li naslov imati dvije ili tri riječi, je li ova riječ možda mrvicu bolja od one prethodne i treba li točka biti ovdje ili u idućoj rečenici.
Jedan folder na računalu ostao mi je kao podsjetnik na tu suradnju. U njemu je bilo toliko verzija istog dokumenta da sam ih u jednom trenutku prestala brojati. Razlike među njima bile su toliko male da ih nakon nekoliko dana više nisam mogla ni pronaći. I ne, nije problem u tome što je netko perfekcionist već je žalosno kada perfekcionizam postane važniji od rezultata.
Naravno da sam s vremenom počela primjećivati kako na kraju dana nisam umorna od posla koji radim, nego od konstantnog vraćanja na stvari koje nisu donosile nikakvu stvarnu vrijednost. Znate onaj osjećaj kada cijeli dan radite, a navečer imate dojam da zapravo niste napravili ništa? Upravo tako sam se osjećala. Tek sam s vremenom shvatila da me nije umarao posao, nego osjećaj da moje iskustvo više nije važno.
Zašto angažiramo stručnjake ako im ne vjerujemo?
Ako angažirate arhitekta, nećete mu svaki dan crtati gdje treba biti svaki zid. Ako odete liječniku, nećete mu objašnjavati kojim redoslijedom treba pregledati nalaze. Pa zašto onda, kada angažiramo stručnjaka za neko drugo područje, često imamo potrebu upravljati svakim njegovim korakom? Mislim da mnogi poduzetnici u to “kolo“ upadnu potpuno nesvjesno. Godinama grade svoj posao, naviknu da o svemu odlučuju sami, svaka odluka prolazi kroz njih i to je, pogotovo na početku, sasvim normalno. Ali onda posao naraste, uključe se vanjski suradnici, zaposle novi ljudi, a način razmišljanja ostane isti.
Paradoks je u tome što upravo tada počinju gubiti ono zbog čega su te ljude uopće angažirali.
Jer stručnjake ne plaćamo da potvrđuju naše ideje već da vide ono što mi ne vidimo.
Povjerenje je najveći test svakog lidera
S godinama sam naučila da najbolji klijenti nisu oni koji se sa mnom slažu oko svega. Naprotiv, neke od najboljih suradnji bile su upravo one u kojima smo argumentirano raspravljali, preispitivali ideje i zajedno dolazili do boljeg rješenja. Ali za to je potrebno nešto što je danas postalo prilično rijetko, a to je povjerenje. Povjerenje da osoba koju ste angažirali možda zna nešto što vi ne znate, da njezin ili njegov prijedlog nije kritika vašeg rada, nego pokušaj da vaš posao bude još bolji. Kada ne morate uvijek imati posljednju riječ, iako ste lider, znači da imate povjerenje u drugu osobu.
Nisu sve suradnje predviđene da traju
Na kraju je taj klijent odlučio prekinuti suradnju. Prije nekoliko godina vjerojatno bih to doživjela kao osobni neuspjeh. Tada sam to tako, dijelom, i shvatila. Pitala sam se jesam li trebala biti strpljivija, popustiti još koji put ili jednostavno šutjeti. Danas više ne razmišljam tako, danas vjerujem da nisu sve suradnje predviđene da traju i da to ne mora značiti da je netko loš čovjek ili loš profesionalac. Ponekad jednostavno imate potpuno različitu ideju o tome što znači partnerstvo.
Netko traži osobu koja će izvršavati upute, a netko traži osobu koja će razmišljati zajedno s njim.
To nisu iste stvari. I zato je možda upravo to jedna od najvažnijih lekcija koje sam naučila radeći s poduzetnicima. Rast poslovanja ne ovisi samo o tome koliko smo dobri u svom poslu. Ovisi i o tome koliko smo spremni dopustiti drugima da budu dobri u svome.
Jer ako je osoba lider to ne znači i da uvijek ima najbolju ideju. Dobar lider je onaj koji zna prepoznati kada netko drugi ima bolju ideju i/ili vještine.
