Europska unija je u posljednjih pet godina, prema dostupnim podacima, uložila više od 120 milijardi eura u prometnu infrastrukturu, pri čemu značajan dio ide u digitalizaciju i energetsku tranziciju.
Ta ulaganja izravno preobražavaju rad asistencijskih službi – skraćuju vrijeme reakcije, zahtijevaju novu opremu i mijenjaju strukturu troškova.
Hrvatska kroz pristup europskim fondovima modernizira ceste, pruge i sigurnosne sustave.
To postaje strateška nužnost za tvrtke koje pružaju usluge vozačima i planiraju širenje poslovanja na rastućem tržištu intervencija duž glavnih prometnih pravaca.
Zašto ulaganja u sigurnost prometa i infrastrukturu postaju prioritet
Rast prometnih tokova prema južnoj Europi i Jadranskoj obali doveo je do povećanja broja intervencija na autocestama.
Prema dostupnim podacima, na koridoru Zagreb-Split bilježi se približno 8.000 poziva za asistenciju godišnje, od čega je oko 40% vezano uz tehničke kvarove koji su mogli biti predviđeni preventivnom dijagnostikom.
Europska komisija je 2023. usvojila Akcijski plan za pametnu mobilnost koji predviđa integraciju telematike u sve nove cestovne projekte.
To znači senzore ugrađene u kolnik koji prate gustoću prometa, kamere s algoritmima za detekciju zastoja i sustave za automatsko obavještavanje službi u slučaju nesreće.
Hrvatska je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti osigurala, prema dostupnim podacima, 2,1 milijardu eura za prometnu infrastrukturu do 2026. godine.
Dio tih sredstava ide u nadogradnju autocesta A1 i A6 digitalnim oznakama koje u realnom vremenu prikazuju udaljenost do najbliže servisne stanice ili područja s dostupnom asistencijom.
Umjesto da vozač čeka 45 minuta dok dispečer locira poziciju, sustav automatski šalje GPS koordinate najbližoj ekipi.
Pomoć na putu u Hrvatskoj postaje sve više integrirana s tim sustavima, što omogućava brži odvoz ili popravak na licu mjesta, posebno u prekograničnom prometu gdje je ranije bilo potrebno više telefonskih poziva za koordinaciju.
Digitalna tranzicija u upravljanju prometom – tehnologije i učinci
Telematski sustavi koje danas koriste asistencijske službe ne rade izolirano – oni su povezani s nacionalnim centrima za upravljanje prometom.
Kada vozilo stane na autocesti zbog kvara motora, senzori u vozilu mogu poslati dijagnostički kod izravno dispečeru, koji odmah zna treba li vučno vozilo ili je dovoljan popravak akumulatora.
U Sloveniji je ovaj sustav već testiran na dijelu autoceste A2, gdje se prosječno vrijeme dolaska asistencije smanjilo s 38 na 19 minuta.
Digitalizacija donosi i izazove. Starija vozila bez OBD‐II priključka ne mogu koristiti prednosti telematike, što znači da će operateri morati zadržati klasične metode lociranja i dijagnostike još najmanje pet godina.
To stvara dvostruki operativni model – jedan za nova, povezana vozila i drugi za stariju flotu.
Tvrtke koje ulažu u obuku osoblja za rad s digitalnim alatima stječu konkurentsku prednost. Umjesto da mehaničar dolazi s univerzalnim alatom, on već zna točan problem i donosi specifičan dio ili opremu.
Energetska tranzicija i održiva infrastruktura za pouzdan promet
Elektrifikacija vozila nameće nove zahtjeve pred asistencijske službe.
Vozilo s praznom baterijom ne može se jednostavno napuniti rezervnim kanisterom – potreban je prijenosni punjač ili odvoz vozila do najbliže stanice.
U Njemačkoj, prema dostupnim podacima, zabilježeno je povećanje poziva za asistenciju električnim vozilima od oko 68% u 2023. godini, što ukazuje na potrebu prilagodbe.
Hrvatska trenutno ima oko 600 javnih punjača, što je nedovoljno za predviđeni rast broja električnih vozila; vlada planira udvostručiti broj punjača do 2026. godine.
To također znači da će asistencijske službe morati imati opremu za mobilno punjenje ili ugovore s mrežom stanica koje omogućavaju prioritetno korištenje u slučaju nužde.
Vučno vozilo s dizelskim motorom troši više goriva pri vuči električnog automobila zbog dodatne težine baterije, što povećava troškove intervencije za otprilike 12-15% i treba se uračunati u cijenu paketa.
S druge strane, ulaganja u obnovljive izvore energije za punjače smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima i stabiliziraju dugoročne troškove.
Tvrtke koje rano usvoje hibridna vučna vozila ili električne kombije za lakše intervencije reduciraju operativne troškove i pozicioniraju se kao ekološki odgovorne.
Operativni izazovi i rješenja za asistenciju u međunarodnom prometu
Kada vozilo s hrvatskim registracijskim pločama stane u Austriji, vozač očekuje istu razinu usluge kao kod kuće, ali svaka zemlja ima različite standarde, protokole i cijene intervencija.
Bez međunarodnog paketa asistencije, trošak odvoza do najbližeg ovlaštenog servisa može premašiti 500 eura.
Mreže asistencije u Europi funkcioniraju kroz partnerske sporazume – lokalna tvrtka u Austriji prima poziv od hrvatskog operatera i izvršava uslugu prema dogovorenim tarifama.
Kvaliteta usluge varira ovisno o razvijenosti partnerske mreže i usklađenosti komunikacije između operatera.
Digitalni sustavi olakšavaju koordinaciju: operater u Zagrebu može pratiti GPS poziciju vučnog vozila u Grazu i znati točno vrijeme dolaska, što smanjuje frustraciju vozača i omogućava bolju organizaciju daljnjih koraka.
Problem se pojavljuje kod jezika i dokumentacije; ako lokalni mehaničar ne govori engleski ili hrvatski, dijagnoza problema postaje teža.
Tvrtke koje ulažu u višejezične operatere ili aplikacije s automatskim prijevodom rješavaju taj problem brže.
Još jedan izazov je različita regulativa oko vuče. U nekim zemljama vučno vozilo mora imati posebnu dozvolu za autoceste, dok u drugima postoje ograničenja oko mase vozila koja se može vući, što može rezultirati kaznama ili odbijanjem usluge.
Strategije primjene ulaganja i implikacije za korisnike i prijevoznike
Tvrtke koje žele iskoristiti val ulaganja u prometnu infrastrukturu moraju prvo procijeniti svoje trenutne kapacitete.
Koliko vozila u floti ima telematiku? Koliko dispečera je obučeno za rad s dijagnostičkim sustavima? Koliko partnera u inozemstvu može pružiti uslugu u roku od 30 minuta?
Ako većina flote koristi starija vozila, ulaganje u obuku operatera za klasične metode i dalje ima smisla.
Ako tvrtka planira rast na tržištu električnih vozila, prioritet je nabava opreme za mobilno punjenje i partnerstva s mrežama punjača.
Za korisnike – vozače i vlasnike vozila – ove promjene donose veću pouzdanost, ali i potrebu za prilagodbom.
Kupnja električnog vozila zahtijeva i izbor asistencijskog paketa koji pokriva specifične potrebe, poput odvoza do ovlaštenog servisa s opremom za visok napon.
Prijevoznici koji koriste vozila u međunarodnom prometu moraju provjeriti pokriva li njihov paket zemlje kroz koje prolaze i uključuje li usluge poput povrata vozila ili prijevoza tereta u slučaju duže popravke.
Paket koji pokriva samo Hrvatsku ostavlja vozača bez podrške čim pređe granicu.
Ulaganja u digitalnu i energetsku tranziciju mijenjaju temelje na kojima funkcionira asistencija na putu – od načina lociranja vozila do opreme koju ekipe nose sa sobom.
Tvrtke koje prate te promjene i prilagođavaju svoje operacije ostaju relevantne, dok one koje zanemaruju tehnologiju rizikuju zastarijevanje.
Za vozače i prijevoznike ključno je razumjeti što njihov paket pokriva i jesu li spremni na nove uvjete koje donosi elektrifikacija i digitalizacija prometa.
