Nulta stopa rasta je ekonomsko stanje u koje može biti rezultat nacionalne politike, ili kao u našemu slučaju recesije, koju više nitko ne može zvati „globalnom.” Ova, „2010. kriza”, ima veliku oznaku Made in Croatia na čelu.
Makroekonomsko gledište rasta ekonomije, te rasta BDP-a kao općeprihvaćene „mjerne jedinice” napretka, podrazumijeva umjereni rast na godišnjoj bazi. Dva oruđa države, fiskalna i monetarna politika, u službi su toga cilja.
Haračenje i ostale nepodopštine
Fiskalna politika, koja podrazumijeva državnu potrošnju i oporezivanje, potencijalni je neprijatelj rasta BDP-a. visokim porezima (u kojima Hrvatska drži neke neslavne rekorde po visini davanja) smanjuje se raspoloživa masa novca, koji direktno utječe na smanjenje potražnje.
Fiskalna politika prije svega treba odlučne rezove iz vrha Vlade, koji će osloboditi sredstva sa rashodovne strane proračuna, znači štedjeti, jer politički nitko neće preživjeti nove „harače.”
Nezaposlenost će i dalje rasti
Monetarna politika preko HNB-a kontrolira ponudu novca, stabilnost kamatnih stopa te kontrola inflacijske stope. Monetarna politika Hrvatske često je na udaru izvoznika, kojima smeta „autističnost” guvernera Rohatinskog i aprecirana kuna koja im onemogućava jeftino plasiranje svojih proizvoda na strana tržišta.
Za 2010. godinu analitičari se slažu oko tri stvari. Tečaj će ostati stabilan, nezaposlenost će nastaviti rasti, uz nisku inflaciju. Socijalno najosjetljiviji segment, zapošljavanje, ostati će problem i u sljedećoj godini. Rast nezaposlenosti u Hrvatskoj procjenjuje se na 11,7 što je porast od 2 posto, lošije od prosjeka JI Europe.
