Likvidna imovina jest novac na računu ili neka druga imovina trgovačkog društva koja se brzo može pretvoriti u novac, npr. brzo unovčive vrijednosnice i, u nekim slučajevima, dospjela potraživanja od kupaca.
Što održavanje likvidnosti znači upravi?
Pokazatelji likvidnosti postali su neizostavni indikator u upravljanju likvidnom imovinom. U poslovanju poduzeća cilj broj jedan jest povećanje vrijednosti poduzeća radi oplođivanja kapitala vlasnika, a likvidnost je cilj koji to omogućuje.
Održavanje likvidnosti i potpuna svijest o likvidnosti znači da financijski menadžer može sa sigurnošću utvrditi da su sredstva na raspolaganju kada su i potrebna, da može predvidjeti tijek novca i osigurati izvore u slučaju žurnih i iznenadnih potreba.
Radi optimizacije gotovine na računu i istodobno kontrole stanja likvidnosti poduzeća, menadžeri kao nositelji odlučivanja, koristeći se trima razinama mjerila likvidnosti, moraju donositi poslovne odluke.
Mjerilo likvidnosti prvog i ujedno najoštrijega stupnja predstavlja odnos između gotovine pomnožen sa 100 i podijeljen s kratkoročnim obvezama.
Mjerilo likvidnosti drugog stupnja predstavlja odnos (gotovina + financijska imovina + potraživanja) x 100 pa to podijeljeno s kratkoročnim obvezama.
Mjerilo likvidnosti trećeg i najvišeg stupnja predstavlja odnos (gotovina + financijska imovina + potraživanja + zalihe) x 100 pa podijeljeno s kratkoročnim obvezama.
Upravljanje likvidnom imovinom zasniva se na permanentnoj ocjeni kvalitete obrtne imovine, tj. njezina optimalnog obujma i strukture. Analizom mjerila likvidnosti nameće se potreba racionalnog načina odlučivanja u kružnom tijeku nastanka obveza, naplate potraživanja i podmirivanja dospjelih obveza.
Što znači racionalno odlučivati?
Racionalan način odlučivanja podrazumijeva fazno donošenje odluka. Ono se sastoji od dijagnosticiranja problema, prepoznavanja i određivanja mogućnosti s ograničenjima u alternativnom odlučivanju i, napokon, od ocjene i izbora alternativa, odnosno od donošenja odluke. Analizom mjerila likvidnosti kao racionalnim načinom poslovnog odlučivanja možemo kvantificirati alternativne prednosti i nedostatke dostignutih veličina svakoga pojedinog oblika imovine s neposrednim utjecajem na financijski rezultat poslovanja. U konačnici, čin plaćanja obveza dobavljačima rezultat je višefaznog racionalnog načina poslovnog odlučivanja.
