Povijest Pakistana koji je stekao neovisnost 1947. godine obilježena je unutarnjim previranjima i učestalim vojnim udarima. Slaba i neučinkovita vlast sve se teže nosi sa izazovima koji su pred drugom najmnogoljudnijom muslimanskom zemljom svijeta – od krhke ekonomije koja se lomi pod pritiskom hiperinflacije i sve većeg proračunskog deficita preko političkih podjela do borbe protiv terorizma.
Vojna država u neprekidnom ratu
Svojevrsni dualizam između civilne i vojne vlasti obilježje je pakistanske politike (gotovo pola razdoblja postojanja Pakistan je proveo pod vojnom vlašću) te se pakistanska vojska može smatrati najznačajnijim faktorom u državi. Ona svoju snagu duguje povijesnom neprijateljstvu sa Indijom, koje je dovelo do tri rata dok je teritorijalni spor oko Kašmira konstantna prijetnja regionalnoj sigurnosti (kao što je pokazao neobjavljeni rat 1999. godine poznat kao Kargilski rat).
Oporavak Pakistana od snažnog potresa koji je pogodio sjever zemlje 2005. godine i odnio 80 000 života prekinule su nezapamćene prošlogodišnje poplave koje su nanijele nesagledive posljedice. Pogođeno je oko 20 milijuna ljudi (uništeno 1,6 milijuna domova), ekonomska i infrastrukturna šteta brojala se u milijardama dolara a međunarodni donatori odbili su slati pomoć službenim vlastima zbog neučinkovitosti i korupcije. Tako je statistički svaka poplavom pogođena osoba u Pakistanu dobila humanitarnu pomoć u vrijednosti $11 dok je nakon potresa na Haitiju ta brojka iznosila $365.
Potpuni kolaps u pitanju reakcije na prirodnu nepogodu odraz je stanja pakistanske vlasti, što je uz sve lošiju ekonomsku situaciju poticaj jačanju ekstremizma, posebno kada se uzme u obzir da je čak 58% populacije (od gotovo 180 milijuna) mlađe od 24 godine.
Najopasnije mjesto na svijetu
Pojas naseljen paštunskim plemenima uz granicu prema Afganistanu područje je izvan političkog i zakonskog sustava Pakistana – takozvana FATA (Federally Administered Tribal Areas). Riječ je o području u kojemu je formiran talibanski pokret, koje je od 2001. godine utočište apsolutno svih militantnih islamističkih grupa svijeta i u kojemu već godinama traje otvoreni rat za kontrolu sa pakistanskom vojskom. Početak problema može se pratiti od razdoblja sovjetske intervencije u Afganistanu 1979. godine, kada je pogranično područje (FATA, Baločistan i Sjeverozapadna Pogranična Provincija, danas Khyber-Pakhtunkhwa) postalo jezgra otpora sovjetskim snagama.
Medrese i počeci mudžahedinskog ekstremizma
Na području koje je prihvatilo milijune afganistanskih izbjeglica, američki i pakistanski savjetnici obučavali su mujahedine a sa radikalnim idejama upoznale su ih tisuće vjerskih škola – medresa (krajem osamdesetih oko 33.000 koje pohađa pola milijuna studenata). Medrese u ruralnim krajevima i izbjegličkim logorima pod vodstvom poluobrazovanih mula sa svojim proizvoljnim tumačenjima šerijata pod utjecajem vahabitizma i paštunskim običajnim pravom stvorili su temelje talibanskih ideja. Saudijski novac, američko oružje i pakistanska logistika uspjeli su slomiti sovjetske snage no stvorili su čudovište koje se otelo kontroli. Pobjedom talibana faktički nestaje granica te paštunska plemena sa obje strane klize u fundamentalizam, kriminal i trgovinu drogom što pojačava centrifugalne sile u Pakistanu…
Nastavak kolumne
