Ostatak je smjerno šutio. Nekima maslo kaplje na glavu. Čak i stranka europskih narodnjaka koja se zadnjih godina izjavama znala zalijetati preko granice dobrog ukusa i političke prakse ostala je bez glasa na račun svog nekadašnjeg ljubimca i zvijezde narodnjačkih skupova uoči summita…što se, istina, dalo zaključiti samo i isključivo iz izvještavanja hrvatskih službenih – ili, popularnije, „državotvornih“ medija. Dobro, dobro, neki su razvikaniji rektalni alpinisti zainteresirani za veleposlanipka mjesta nalazili posebne zrake hrvatske svjetlosti u sumornim europskim financijskim summitima i nakon Sanaderovog neobjašnjivog odlaska. Šteta je da Vjesnikova izdanja nisu dostupna Internetom, dalo bi se dosta toga iščeprkati o koncentričnim interesnim krugovima.
Presuda u slučaju Sanader nema izričito u tzv. tablicama monitoringa, kao kućice koju, jednu po jednu, ispunjava pristupajuća zemlja. Presuda određenoj osobi , razumljivo, nije konkretan zadatak. Konkretan je zadatak i dalje, u svim dokumentima, nastavak prcesuiranja slučajeva korupcije , pogotovo na najvišim razinama ali i dobra potvrda praksom da se isto učinilo na nižim, regionalnim adresama. Prvostupanjska je presuda korak prema potvrdi zaživljavanja pravne države, pogotovo jer je teško, osim možda u crnoj Africi, naći premijera procesuiranog i nepravomoćno osuđenog za ratno profiterstvo. Ovo je egzotika za europske pojmove. Ali, suđenja vrhovima su i test spremnosti pravosuđa. Vrhovi ne ostavljaju materijalne dokaze.
Istina, Europa je, iako tvrđava mira i njegov najveći svjetski glasnogovornik a od nekidan i dobitnica Nobelove nagrade za mir i dalje vodeći izvoznik naoružanja i opreme. Nije baš najbolji lijek za mir ali je odlično sredstvo dizanja domaćih industrija i postotka BDP-a. Talijanske cipele ili njemački automobil može se ne kupiti – teško da će tu sudbinu doživjeti raketni bacač. Nije kažnjivo iako je moralno veoma upitno blokirati europske sankcije usmjerene protiv bjeloruske nedemokracije radi interesa jedne jedine slovenske građevinske firme, no i to se događa.
Korupcije i podmazivanja ima svugdje
Negdje korupcije ima malo ili gotovo nimalo kao na sjeveru kontinenta (jer je to tradicija), drugdje je davanje ispod žita stil življenja i poslovanja. Mediji se povremeno zgražaju kada kao slučajni ispliva da je data podeblja hrpica love na ime nekog arapskog ministra koji potpisuje ugovore. Nije moralno ali nam čuva radna mjesta, klimaju mediji, oni isti koji će radi korupcije s daleko manje nula u brojkama pomesti Zapadnobalkance. Francuzi su se zgražali jer su tako prodavani ratni brodovi, no pare su pare, principi principi a lider će doći na tapet sudačke provjere tek kada mu istekne mandat. Previsokih troškova Jacquesa Chiraca kao gradonačelnika Pariza pravosuđe se dosjetilo kad je završio mandat i pao u nemilost nasljednika.
Sa Sanaderom je drugačije. On je odstupio prije, uz šepavu argumentaciju. I protiv njega se nakupilo dovoljno dokaza van Hrvatske da mu je demisija bila jedini izlaz.
Istrage po Europi, pogotovo po jugu Njemačke i u Austriji, ukazuju na neizrecive bankarske mutljavine čije posljedice, na kraju balade, liječe poreski obveznici. U igri su i vrhovi – malo tko će biti dodirnut pravdom. Nema ni materijalnih dokaza da su aranžmani uvjetovani, ovo su stvari koje se rješavaju u kabinetima, iz intimne večere, potom i diplomatskim pritiscima, bude li zainteresirana europska tvrtka iznervirana žilavim otporom na interesnom terenu van EU. Ne jednom je Europska komisija intervenirala kod hrvatske Vlade jer nisu prolazile europske tvrtke, neke s neskrivenom kriminalnom podlogom. Onda bi zašutjela.
Kako ovi ja-tebi-ti-meni sustavi djeluju upućuju nalazi Opće uprave za tržišno natjecanje Europske komisije, pogotovo dok ju je vodila Nizozemka Neelie Kroes. Tajne večere, uska društva, prebijanja na komadićima papira, malo toga je u dokumentaciji no lupeška družina i te kako poštuje zadanu riječ!
Sanader i krugovi oko njega jednostavno su otišli predaleko, izgubili mjeru. Metla je trebala ne samo za Hrvatsku , hvala prethodnicama joj u EU, tamo su metlu političkom voljom zaboravili pa se u EU, a njezinim južnim rubovima, uselio balkanski kaos. Procesuiranje je primjer drugima, koji su do grla uronjeni u interesne sfere, u prebijanja, u „ima li mene tuteka“ i u deset posto.
Sanader se dogodio jer je imao potporu sebi sličnih i u zemlji i van nje.
Za razliku od zaštitnika i suučesnika, završio je s kaznom.
Sramota, naravno, neće dodirnuti nikoga tko je, iz ideološke solidarnosti, u predizbornim kampanjama stavljao svoj lik i ime uz društvo s optužnica, Angela Merkel podržavala je demokršćansku opciju a ne demokršćanskog lopova.
Ostao je samo usamljeni, principijelni Bernd Posselt.
*************
Lada STIPIĆ – Niseteo novinarka je i stalna dopisnica Privrednog vjesnika, živi i radi u Bruxellesu. Stručnjakinja je za područja europski poslovi s naglaskom na gospodarstvo, monetarnu uniju, unutarnje tržite EU i integracije u EU… čime se svakodnevno bavi dva desetljeća. Rad u Bruxellesu opisuje kao “Šedski stol” gdje svi imaju pristup informacijama, vještina je detektirati, izabrati i obraditi pravu. Dobitnica je nagrade “Robert Schuman” za kolumnu “Bruxelles a la carte” u Eukonomistu.
