U moru informacija kojima smo izloženi (sadržaji na društvenim mrežama, emailovi, reklame, notifikacije koje nam neprekidno iskaču na mobitelima) sve je teže zadobiti i zadržati pozornost onoga komu se obraćamo, bilo da smo novinari, marketingaši, prodavači ili predavači. A tko će ti dati šansu da ispričaš svoju priču, ako ne onaj s kim surađuješ!?
Vrijeme je da upoznate Petru Begović, mladu ženu s kojom radimo na par projekata.
Kada i kako si počela s vlastitim biznisom? Što je bio okidač?
Magistra sam povijesti i komunikologije, a na drugoj godini fakulteta došla sam na lokalnu televiziju na kojoj sam ostala sveukupno 11 godina. U tom razdoblju prošla sam novinarske i uredničke poslove. Na neki način sam odrasla uz televiziju kao medij tako da sam najbolju praksu o televizijskom komuniciranju, financijama, pisanju projekata naučila na Televiziji Zapad. Svaka kriza ostavlja posljedice, a najbrže pogađa područje medija, marketinga i komunikacije. Nakon što je pandemija koronavirusa zadala udarac lokalnim medijima, u srpnju 2021. odlučila sam da ću potražiti drugi put.
S obzirom na to da sam tada radila na nekim projektima i često je bila prisutna misao o osnivanju obrta, ulazak u poduzetništvo bio je logičan slijed. Na tu odluku je uvelike utjecalo to što sam supruga i majka. U trenutku odluke, sin je imao 2 godine pa sam odlučila biti više doma s djetetom, a manje u javnom prijevozu ili u uredu u kojem se moram dokazivati kao da sam 10 godina mlađa i s manje obveza. Odlučila sam napisati poslovni plan i prijaviti se za poticaje za samozapošljavanje. Uspjela sam u svemu tome i 11. 11. 2021. službeno je s radom započela Tvornica komunikacije.
Čemu se najviše veseliš, a što te plaši u poduzetničkim vodama?
Kada bih trebala okarakterizirati prvu godinu poduzetništva jednom riječju, to bi definitivno bio entuzijazam. U cijelu priču ušla sam poprilično entuzijastično sa samo jednim klijentom i jednim projektom, ali znala sam da nema straha. Ponekad mi se čini da je taj entuzijazam privlačio i klijente i projekte u kojima sam pridonosila na svoj način. Kada se osvrnem na godinu unazad, radila sam na super projektima, upoznala divne ljude i malo više upoznala sebe kroz suradnju i komunikaciju s drugima. Ona popularna rečenica: „Definiraj svoju ciljnu skupinu“ je odlična, ali još je bolje kada definiraš idealnog klijenta.
Ne mogu reći da me nešto plaši. Poduzetništvo i rad s klijentima doživljavam kao životni ciklus. Danas je jedan projekt aktualan, sutra možda više nije, ali uvijek dolazi nešto novo. Na edukacijama o poduzetništvu čula sam savjet da stavimo na papir najcrnji scenarij koji se može dogoditi. Nisam takav tip osobe, ne razmišljam o negativnim stvarima koje se mogu dogoditi jer što ako se ne dogode? Radije usmjeravam pozornost na sve ono pozitivno što poduzetništvo donosi. Entuzijastična sam, ali i vjerujem da Onaj koji slaže -za mene slaže najbolje.
Koji ti je najdraži projekt, ako možeš nešto izdvojiti?
Otvorena sam svim projektima koji pokrivaju moje područje interesa: odnosi s javnošću, društvene mreže, marketing. Lakše je ova tri područja povezati kod klijenata koji te angažiraju na neko duže vrijeme jer se priča može graditi ovisno o različitim unutarnjim i vanjskim čimbenicima.
Često čujem predrasude da danas ne možeš poslovati bez dobre veze i umreženosti, no u prvoj godini poduzetništva srela sam ljude koji pokazuju drugačije. Žele pružiti priliku mladim poduzetnicima i ostvariti dobru suradnju. Tako su se na mom putu našli i ostali Svjetski savez mladih Hrvatska, Katarina Kljajić, Nik Titanik, Patrizia Sertić, Daria Zalović, Atletski klub Dinamo-Zrinjevac, Naklada Ljevak i Televizija Zapad.
Veseli me što sam od početka dio entuzijastične ekipe koja je usred krize pokrenula Koordinaciju, prvu emisiju o građevinarstvu i od svibnja 2021. donosi aktualne teme iz građevinskog sektora. Ekipa Koordinacije (Ivan Crnjak, Davor Trbušić, Krešimir Nevistić, Anja Ribarić) pružila mi je onaj vjetar u leđa koji je svakom poduzetniku potreban. Koordinacija je moj prvi klijent, a znamo da se prvi pamte. Kada s nekim svakodnevno radite, naučite puno i pomaknete svoje granice jer vjerujete u projekt u koji ste spontano ušli, a na kraju vam je donio više nego što ste mogli zamisliti. I to je zapravo čar poduzetništva – hrabrost vodi prema odluci, ona vodi ka strpljenju i dosljednosti, a sve skupa čini jedno zadovoljstvo. Napreduješ i ti, i projekti na kojima radiš, i odnosi koje gradiš s klijentima.
Što bi htjela probati raditi?
Nakon godinu dana nakon ulaska u poduzetništvo smatram da je bila hrabra odluka koja mi je donijela novi pogled na posao, život, poduzetništvo i toliko potreban balans u životu. Poduzetništvo nije za svakoga, no onaj tko uđe u taj svijet, ima svoje razloge. Najveća čar je ta fleksibilnost i odabir projekata i klijenata s kojima želiš raditi. Često poduzetnici svaštare i rade na različitim projektima, ništa drugačije nije u Tvornici komunikacije. No dok me to sve veseli, nećemo puno mijenjati. Mislim da će i ova druga godina poduzetništva istaknuti neke djelatnosti koje me vesele više u odnosu na neke druge pa ću se vrlo vjerojatno više okrenuti edukativnim projektima.
Na Fakultetu hrvatskih studija, predaješ na odsjeku za komunikologiju. Što je najvažnija stvar koju govoriš svojim studentima?
Rad sa studentima je izvor čistog zadovoljstva. Kao vanjska suradnica držim praktikum na nekoliko kolegija na preddiplomskom, odnosno diplomskom studiju. Predajem na svom matičnom Fakultetu hrvatskih studija na kojem sam diplomirala Povijest i Komunikologiju. Fakultet pamtim kao jedno divno razdoblje u kojem su proizašli brojni odnosi na privatnom i poslovnom planu.
Voljela bih da studenti iskoriste razdoblje koje je pred njima, da odrade praksu u medijima kako bi mogli prepoznati svoje interese i da potaknu istraživače u sebi. Govorim im da je praksa nužna za napredak, kako njihov osobni, tako i za profesionalni. Potrebno je modernizirati obrazovni sustav, no svaki pojedinac može toliko toga ostvariti samo ako je otvoren prema tome – rad u studentskoj udruzi, volontiranje, praksa u medijima, prisutnost na kolegijima, pohađanje organiziranih radionica. Veseli me kada čujem da studenti rade uz studij, stječu praksu, imaju svoje mišljenje i aktivno slušaju kolegij. Toliko je mogućnosti, samo je potrebno više otvorenosti i volje. Također mi je važno da u svemu što rade, nikada ne zaborave odgovor na pitanje: zašto to rade?, ali i da se pridržavaju visokih etičkih i moralnih načela koja danas čine veliku razliku kod pojedinca i njegovog djelovanja.
Slobodno možemo reći da je “oglašavanje/komuniciranje” staro koliko i civilizacija. Kakva je trenutna situacija na hrvatskom tržištu?
O sličnoj temi nedavno sam pisala za jedan tiskani medij u kojem sam govorila da se razvojem novih tehnologija razvijaju mediji kojima se prenose informacije. Publika je zasićena mogućnostima koje joj se nude, a najčešće pribjegava informiranju iz medija koji su joj dostupni. Istraživanja o povjerenju publike u medije pokazuju da publika među ostalim najviše vjeruje radiju, a značajno ga manje koristi u odnosu na internet i društvene mreže na kojima publika pronalazi najveći broj teorija i lažnih vijesti.
Publika je kritički usmjerena prema medijima, a s druge strane publika je ta koja odabire sadržaj o kojem će čitati, slušati, gledati. Lakše reagira na neke trivijalne lifestyle teme, ostavlja komentare ispod članaka, ulazi u raspravu. Iste te publike u znatno manjoj mjeri ima na specijaliziranim portalima u kojima redakcije čine velike napore da prezentiraju dobre priče, kreativne ideje, svestrane poduzetnike.
Tako da je na hrvatskom tržištu prisutan jaz između medija koji treba pomiriti potrebu publike za informiranjem, edukacijom i zabavom, ali i ostvariti profit od kojeg žive. Često zbog toga mnoge priče prolaze ispod radara jer medijima priča nije profitabilna, nemaju nikakve koristi od priče o uspješnom poduzetniku, ali će objaviti trivijalnu vijest za koju znaju da će publika reagirati na nju i poboljšati metrike čitanosti, klikanosti, slušanosti i gledanosti. Zbog ovih razloga, pojedinci se sve više okreću društvenim mrežama i tamo kreiraju sadržaj želeći doći do svojih krajnjih korisnika koji će čuti za njih, kupiti njihov proizvod i podijeliti informaciju s drugima.
No u cijelom tom kaosu i specifičnom tržištu treba pronaći medije koji odgovaraju našim potrebama i na kojem možemo svakodnevno pronaći nešto dobro za sebe, neku dobru priču koju ćemo htjeti podijeliti ili pročitati iskustvo poduzetnika koje će nas potaknuti na neku aktivnost. Ponekad profitiraj dok čitaš portale, pogotovo one koji te razumiju.
Svi želimo društveni boljitak, ali kada bi svatko krenuo od sebe i promjene svojih (medijskih) navika, svijet bi bio ljepše mjesto.
Fotograf: Ivan Crnjak
