Svi se u Hrvatskoj slažu da odbačene plastične vrećice guše planetu, jedino se mišljenja sukobljavaju oko načina rješavanja toga problema u ovoj državi. Otkako je sredinom svibnja ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy zbog ekoloških motiva najavila zabranu dijeljenja besplatnih vrećica u trgovinama od iduće godine, naime, ne stišava se diskusija između podijeljenih strana s oprečnim stavovima.
Jedni tako zastupaju drastičnu ministričinu opciju, kojom bi zacijelo iz opticaja ubrzo nestala većina te jeftine i sveprisutne ambalaže, a drugi navijaju za alternativnu mogućnost organiziranog zbrinjavanja i reciklaže otpada – svakog, pa tako i plastičnog. Među potonjima prednjače, dakako, proizvođači vrećica, koji se među ostalim argumentima pozivaju na činjenicu da bi preorijentacija na papirnate vrećice teže ugrozila prirodu, kao i da bi nagla obustava proizvodnje plastičnih rezultirala ukidanjem oko 3.000 radnih mjesta.
Rješenje u zbrinjavanju otpada
“Faktička zabrana čitave jedne vrste materijala koji ipak nije direktno štetan po zdravlje i prirodu, ne može biti dobro rješenje”, rekla nam je Gordana Pehnec-Pavlović, tajnica Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore, “a struka je dokazala kako bi masovna proizvodnja vrećica od prirodnih materijala bila pogubna za prirodu. Više je nego jasno da Hrvatskoj u stvari nedostaje samo kvalitetan sustav zbrinjavanja otpada koji zasad skončava, nažalost, u prirodi”.
Marijan Galović, voditelj Programa zbrinjavanja otpada u Zelenoj akciji, najuspješnijoj domaćoj nevladinoj udruzi za zaštitu okoliša, međutim, smatra da hrvatski plastičarsko-proizvođački lobi u znatnom dijelu svoje argumentacije nije u pravu: “Poziv na očuvanje radnih mjesta je samo prigodna njihova retorika, znamo li da ni u kojem slučaju država ne bi zabranila čitav jedan materijal. Primjerice, meso i razna druga hrana i dalje će se zasigurno pakirati u plastiku”.
Inzistirajući na tezi da se proizvođači mogu preorijentirati na razne neophodne artikle koji ne mogu bez plastike, Galović pojašnjava da industrijalci trebaju modernizirati svoje poslovanje i tako sebi otvoriti šire tržišne mogućnosti, umjesto skrivanja iza priče o radnim mjestima. Tome u prilog on podsjeća na istovjetnu retoriku u ne tako davnom slučaju tvornice Salonit, kad zbog radnih mjesta nije blagovremeno zatvoren opasni pogon za preradu azbesta; posljedica su kasniji brojni smrtni slučajevi uslijed bolesti azbestoze.
Tekst u cijelosti pročitajte na portalu Deutsche Welle
