Proizvodi od polimera (plastike) napredni su materijali koji su u mnogo čemu promijenili i unaprijedili kvalitetu naše svakodnevnice. Ti su napredni materijali, zahvaljujući razvoju i novim tehnologijama, otvorili velike mogućnosti za realizaciju inženjerskih zamisli i kreiranje novih proizvoda, a njihov inovativni potencijal daleko je od iscrpljenja. Ovi su materijali krenuli s razvojem prije 50 godina, ali doba njihove primjene zapravo je tek započelo što pokazuje i sve veći kontinuirani rast proizvodnje polimera iz godine u godinu.
Naime, industrija plastike jedna je od rijetkih gospodarskih djelatnosti koja u Hrvatskoj kontinuirano iz godine u godinu bilježi rast proizvodnje i izvoza. Iznimka su samo 2009. i 2010. godina što je posljedica gospodarske krize, no u 2011. kriza je prebrođena te je ponovno evidentiran rast. Naime, proizvodnja polugotovih i gotovih proizvoda od plastike i gume u 2014. godini iznosila je 158.577 tone dok je 2006. godine iznosila 96.790 tona, što znači da je u međuvremenu ova gospodarska grana ostvarila rast od 39% u odnosu na 2006. godinu dok je taj porast u odnosu na predratnu 1988. godinu još i veći. Inače, u ovoj je grani industrije u RH registrirano 615 tvrtki što čini oko 5,6 % ukupno registriranih tvrtki u prerađivačkoj industriji.
Mnogi oblici tehničkog napretka; u zrakoplovstvu, auto industriji, elektronici i komunikacijskim tehnologijama, pakiranju, a u posljednje vrijeme posebno u medicini bili bi nezamislivi bez ciljane uporabe novih materijala. Tehnički napredak i razvoj materijala idu ruku pod ruku. U tom smislu polimerni su materijali idealno rješenje u ekonomskom, ekološkom i socijalnom smislu jer dokazuju svoju eko učinkovitost na mnogo načina. Učinkovito izolirane zgrade, lagana i sigurna ambalaža, lakši i tiši automobili, samo su neki od primjera. Osim toga, omogućuju korištenje energije sunca i vjetra, a tako široka primjena u konačnici dovodi do stvaranja i velike količine otpada. No, u svojoj post konzumnoj fazi polimeri i dalje nude dobra rješenja. Oni su jednostavno previše vrijedni da bi ih se samo tako odbacilo. Danas postoje razne mogućnosti zbrinjavanja otpadne plastike, a Udruženje industrije plastike i gume HGK već se niz godina aktivno zalaže za uspostavu sustava koji bi omogućio kvalitetno zbrinjavanje ukupnog otpada od plastike.
Pomoćnica direktorice Sektora za industriju HGK i tajnica Udruženja industrije plastike i gume HGK Gordana Pehnec Pavlović objasnila je kako je odvojenim prikupljanjem i kvalitetnim sortiranjem moguće dobiti sekundarnu sirovinu za proizvodnju novih proizvoda (reciklaža) ili raspoloživu energiju (alternativno gorivo u industriji, toplina) i tako doprinijeti učinkovitom korištenju resursa. Odlagališta su pak najmanje poželjna opcija zbog emisija stakleničkih plinova (hrana, bio otpad) kao i bacanja vrijedne sekundarne sirovine i energije, stoga je najpoželjnija opcija recikliranje, kompostiranje i energetska oporaba. Takav je otpad pogodan za sve opcije zbrinjavanja: ponovna uporaba (jednokratno i višekratno uporabivi proizvodi), reciklaža (npr. industrijski filmovi i PET boce) i oporaba (kemijska i energetska, preporuča se za miješani i nečist otpad te složene materijale).
„Industrija se želi uključiti u rješavanje problema upravljanja otpadom od plastike i gume i ponuditi svoja znanja da bi se vrijedna sekundarna sirovina maksimalno iskoristila pa se zalažemo za destimulaciju ili čak i zabranu odlaganja otpada na odlagališta“, objasnila je Pehnec Pavlović, a najavila je i 10. međunarodnu konferenciju „Cirkularna ekonomija i industrija plastike i gume“ koja će se održati ove godine u listopadu i na kojoj će sudjelovati važni gosti iz EK kao i predstavnici komunalnih poduzeća i industrije iz RH i EU.
Zaključno, uspon i razvoj polimerne industrije bilježi kontinuirani rast između ostalog i radi izuzetno dobrim kemijskim i mehaničkim svojstvima polimera koji omogućuju njihovu laku preradljivost kao i prednost u primjeni ispred prirodnih materijala. Polimerni materijali daju velik doprinos uštedi energije i zaštiti klime gledano kroz cjeloživotni ciklus proizvoda. Lagani su i imaju izvrsna izolacijska svojstva. Omogućuju slobodu oblikovanja i dizajniranja, a na kraju se njihov otpad može i materijalno i/ili energetski zbrinuti. Uz sve to, za njihovu se proizvodnju koristi svega cca 4-5 % prirodnih resursa, nafte ili plina.
Izvor: hgk.hr
