Prema Wikipediji, poslovna komunikacija jest komunikacija koja se rabi za promicanje proizvoda, usluga ili organizacija; prijenos informacija unutar poslovnog svijeta; korištenje u pravne i slične svrhe. Na papiru zvuči snažno i složeno, u stvarnom je svijetu još jače i kompliciranije. Tržišna ekonomija zahtijeva puni angažman ako želite uspjeti, nekad i za puko preživljavanje. Jer, početak svake prodaje jest upravo komunikacija, predstavljanje proizvoda ili usluge na neki način.
NLP metode komunikacije
Pozabavimo se najpraktičnijim aspektom poslovne komunikacije, onim koji se odnosi na međuljudsku komunikaciju. Postoje mnoge tehnike i metode učinkovite komunikacije, među kojima su u našim krajevima prilično popularne one koje promiču autori poput Anthonyja Robbinsa i Tonyja Buzana.
Godinama razvijane metode samoorganizacije i učinkovite komunikacije navedenih autora ishodište imaju u neurolingvističkom programiranju (NLP), metodi komunikacije razvijenoj početkom 70-ih godina u SAD-u. Duhovni roditelji metode, John Grinder i Richard Bandler, i danas su vrlo traženi predavači.
20-25% verbana i 75-80% neverbalna komunikacija
Bit cijele metode može se sažeti u jednostavnoj premisi: komunikacija je cjelina. Sastavljena od verbalne i neverbalne komunikacije, u omjeru od 20-25 posto verbalne i 75-80 posto neverbalne, međuljudska komunikacija predstavlja nedjeljivu cjelinu svojih komponenti. Što to praktično znači? Da je ono što govorite i ono što činite dok govorite jedinstvena cjelina i da jedino cjelovitom slikom možemo doći do razumijevanja i ispravnog tumačenja sugovornika.
Ljudsko ponašanje neodvojivo je od riječi pa tako dok govorimo riječi istovremeno govorimo tijelom, očima, rukama, tonom, glasnoćom , tj. svim neverbalnim oblicima komunikacije. Vjerodostojnost i istinitost naših riječi potvrđuje usklađenost neverbalnih znakova koje odašiljemo sugovornicima.
Neverbani signali neistine
Ne kaže se uzalud da netko “stoji iza svojih riječi”. Slikovit prikaz upravo potvrđuje činjenicu da će sugovornici brzo prepoznati suprotnu situaciju, tj. situaciju u kojoj niti vi ne ne vjerujete u ono što govorite. I sami ste nebrojeno puta imali osjećaj slušajući sugovornika da “tu nešto ne štima”. Ako se prisjetite takve situacije, moći ćete čak i reći u kojem vam se trenutku to učinilo: kad je sugovornik počeo nervozno lupkati nogom, gristi nokte, začešljavati kosu, kašljucati… zapravo, iskazivati svoju nelagodu.
Jednako tako se možete prisjetiti i vlastite neverbalne komunikacije kada ste zadnji puta govorili neistinu ili, ljepše rečeno, kada ste istinu prilagođavali svojim potrebama. Znojili su vam se dlanovi, glas drhtao, prečesto ste treptali očima, zastajkivali u govoru. Svi ti znakovi izazvali su sumnju kod sugovornika i vaš je naum otkriven.
Sljedeća važna pretpostavka učinkovite komunikacije jest: nema neuspješne komunikacije. Jednostavno nema. Svaka komunikacija je uspješna, jer ste dobili povratnu informaciju – odgovor, sumnjičav pogled, ignoriranje, radosni osmijeh, potvrđivanje. Kako je uspjeh relativna kategorija koju sami određujemo, najčešće ćemo komunikaciju koja nije završila prema našim željama nazvati neuspješnom.
Uspješno prenjeti informacije – ključ dobre komunikacije
No u stvarnosti je upravo obrnuto: odgovore smo dobivali tijekom cijelog razgovora, no kako nismo željeli takve, odlučili smo ih previdjeti i nastaviti po svom. Rezultat – cilj nije ispunjen, pa zato cijeli razgovor dobiva etiketu neuspješnoga. Znakovi koji su upućivali na neuspjeh bili su tu, pred našim očima cijelo vrijeme, no nismo ih željeli poslušati, uvjereni u snagu vlastite uvjerljivosti.
I zadnja važna istina: učinkovit komunikator je onaj koji uspije prenijeti najveću količinu informacija sugovorniku na način koji će biti najbolje shvaćen. Za takvu komunikaciju, osim znanja i sigurnosti u sebe, potrebna je i vještina. Učinkovita komunikacija vrsta je zanata koji se može naučiti i uspješno primjenjivati u poslu. A svaki se zanat može izučiti kod majstora.
