Hrvatski Zakon o radu ne određuje novčanu naknadu za prekovremene sate. To se određuje ugovorom o radu, ako nije određeno pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom. Dakle, prekovremeni rad bi morao biti plaćen, a sam iznos se posebno dogovara kod pojedinog poslodavca. Nažalost, velik broj hrvatskih poslodavaca zakona se uopće ne pridržava.
Čak 83% ispitanika svakodnevno ili povremeno ostaje raditi prekovremeno, što ne iznenađuje uzevši u obzir sve veću konkurenciju na tržištu te sve veću zastupljenost poslova koji nemaju fiksno radno vrijeme već ovise o trenutnim prilikama, naglim angažmanima i neplaniranim aktivnostima, piše mjesečnik direktor.com.hr.
Naravno, nezaobilazne su i tvrtke koje svoje zaposlenike „tjeraju“ na prekovremeni rad zbog smanjenja troškova na radnoj snazi (31%), a svega 16% ispitanika za taj rad dobije financijsku naknadu. Njih 7% dobije ju samo ako odrade određeni broj prekovremenih sati, dok 60 % ispitanika svoj prekovremeni rad odradi „mukte“. S obzirom da zakon u Hrvatskoj ne obvezuje poslodavce na plaćanje prekovremenih sati, nitko im ne može spočitati uštedu novca na tom segmentu. No, čak 25 % ispitanika izjavilo je da se tvrtka u kojoj rade ne pridržava niti onih odredbi o prekovremenom radu koje jesu propisane zakonom dok 31 % ne zna je li prekovremeni rad u tvrtki u kojoj rade provođen u skladu sa zakonom.
Kada govorimo o pravima radnika, nužno je spomenuti i obvezu samog radnika da prouči Zakon o radu kao i vlastiti ugovor te da aktivno sudjeluje u ostvarivanju svojih prava, ali i obveza. I tu zapravo dolazimo do problema jer je gotovo 50% ispitanika (točnije 48%) izjavilo da uopće nije upoznato s regulacijom prekovremenog rada u Hrvatskoj, odnosno da zna neke osnovne informacije za koje uopće nisu sigurni jesu li točne.
