Naime, kako neslužbeno doznaje Jutarnji list iz dobro upućenih izvora, županijski Zavod za prostorno planiranje, neovisno tijelo koje izrađuje Prostorni plan Primorsko-goranske županije, neće prihvatiti prijedloge zagrebačke Santa Marine, tvrtke-kćeri Hoto grupe, o uvrštenju 45-hektarske zone u obuhvat novog izdvojenog područja ugostiteljsko-turističke namjene te susjednog 72-hektarskog golf-igrališta.
Razlozi su vrlo jasni – za to ne postoje zakonski okviri, i to na više razina.
Naime, prema hrvatskim zakonima, zbog održivog razvoja površina turističkih zona na otocima strogo je ograničena, a u slučaju Krka radi se o ukupno 90 hektara. Dakle, ako bi se prihvatio Horvatinčićev projekt, u njegovu bi korist trebalo ukinuti sve postojeće turističke zone na Krku, a ostalo bi i 10-ak hektara viška.
Također, maksimalna površina poslovno-turističke zone je 15 hektara, dakle znatno manje od Horvatinčićeva megalomanskog plana. Valja napomenuti i da prijedlog o prenamjeni treba službeno podnijeti ili podržati lokalna samouprava, u ovom slučaju Grad Krk, što se sa Santa Marinom nije dogodilo.
Prijedlog Prostornog plana trebao bi biti dovršen do kraja ovog mjeseca ili najkasnije u siječnju, nakon čega ga Primorsko-goranska županija mora prihvatiti i proslijediti ‘na amenovanje’ Ministarstvu gospodarstva, što je propisana zakonska regulativa.
S obzirom na to da projekt Santa Marina nije u skladu sa zakonskim normama, doznajemo da se ni Primorsko-goranska županija neće zauzeti za njegovu realizaciju. Loptica se ovdje prebacuje na Ministarstvo, koje bi eventualno moglo nešto promijeniti u Horvatinčićevu korist, no to bi značilo kršenje vlastitih zakona i bio bi to prvorazredni skandal.
Podrška Ministarstva
Dakle, podrška Horvatinčiću ostaje na Ministarstvu turizma koje, nakon što je priča provaljena, kao da se pokušava elegantno izvući. Na naš upit da komentiraju projekt, diplomatski su nam odgovorili da je izgradnja nekoliko većih resorta od iznimne važnosti za turizam Republike Hrvatske te upravo stoga cijene dosadašnje napore investitora u ostvarenju ovog projekta. Međutim, nakon ove rečenice slijedi nešto što se može protumačiti kao odstupnica.
‘Pitanje prostornog plana u nadležnosti je lokalne i regionalne odnosno područne samouprave te će oni u konačnici odlučiti žele li taj projekt na svom području ili ne’, stoji u odgovoru Ministarstva turizma. Ako projekt Santa Marina propadne, to bi mogla biti propast jedne od posljednjih slamki spasa za Horvatinčićevo poslovno carstvo koje se urušava. Za kupnju zemljišta zagrebački poduzetnik je, prema vlastitu priznanju, uložio oko 15 milijuna eura, a ako ostane poljoprivredno, teško da će ga ikada oploditi.
No, kako je sve to krenulo? Drugom polovicom dvijetisućitih Horvatinčić je počeo kupovati poljoprivredna zemljišta, u osnovi krš, šume, pašnjake i makiju uz more na potezu od Pinezića do trajektne luke Valbiska, koju se u sveopćoj rasprodaji terena po otoku nije dalo nikome uvaliti.
