Sjećam se jedne situacije u kojoj mi je stariji gospodin na dobroj funkciji rekao: „Nemoj misliti da ćeš uspjeti u samostalnom poslovanju, nalaziš se sama na brisanom prostoru. Propast ćeš odmah.“
Naime, od te izgovorene rečenice prošlo je već dosta godina i ja sam potpuno zadovoljna smjerom u kojem idem, a i brisani prostor mi ne smeta. Što je njemu prijetnja, meni je prilika. Idući sa sastanka, u jednom trenutku sam se zaledila. No, tada sam i uvidjela da je istina da nam ljudi često govore ono što njih muči. Ukazuju nam probleme samo zbog sebe, radi svog negativnog iskustva, ne zbog nas. Riječ je o njihovim borbama s kojima mi nemamo nikakve veze. Taj isti čovjek našao se u prošlosti u problemima pa je nepovjerljiv prema ljudima i situaciji na tržištu. Znala sam da njegova borba ne smije postati moj kamen spoticanja.
Istina je da smo svi ponekad skloni slušati druge i razmišljati o njihovim riječima. Rečenice koje oni vjerojatno drugi dan zaborave da su rekli, nama ostanu trajni podsjetnik pa čak i ako imamo dovoljno samopouzdanja i vjere u svoje vještine. Mali crv sumnje uvuče se u nas i neke ljude odmah obeshrabri. Kod onih snažnijih, uvuče se negdje i čeka… Stoji negdje začahuren i onda se pojavi baš kada nam treba potpora, a ne negativne misli. U takvim situacijama se uvijek treba zapitati sjeća li se osoba uopće toga što nam je rekla. To nekada nije loše ni provjeriti. Sama sam se uvjerila da ljudi jako često zaborave ono što su rekli, bilo da je riječ o kritici, ili savjetu. Ako oni zaborave, zašto bi nas to mučilo godinama? Isto tako, provjerite zašto vam osoba to govori, što ju je motiviralo i ima li to iskustvo zaista veze s vama. Nije loše zatražiti objašnjenje, odnosno prijedlog od te osobe da provjerite je li komentar dobronamjeran i hoće li vam pomoći u napretku ili je samo bezvrijedna kritika bez ikakvog temelja. Takve primjedbe niste dužni slušati.
Venus Williams je rekla da ljudi moraju vjerovati u sebe i kada nitko drugi u njih ne vjeruje, jer to čovjeka čini pobjednikom. Da sam ja vjerovala što mi drugi govore i slušala sve njihove ideje o tome kako bi trebao izgledati moj život, onda bih još uvijek radila u okruženju koje mi ne odgovara, živjela u stambenom prostoru u kojem se ne osjećam ugodno, završila računovodstvo koje ne volim…
Svatko od nas ima svoj put i nije bitno kako ga drugi zamišlja, ili vidi. Također, kako godine idu, sve manje nam je važno što drugi misle, ili govore o nama. Napravljena su brojna istraživanja na tu temu. Zaključak je da ljudi malo misle o drugima, jer se većinom pitaju što drugi misle o njima.
Dakle, razmislite rasipate li vrijeme i energiju ispunjavajući tuđe snove, živeći tuđe živote, slušajući one koji vam nešto sugeriraju vodeći svoje bitke, brinući se o nedobronamjernim komentarima… To dragocjeno vrijeme i energiju možemo iskoristiti puno bolje idući prema onome što mi želimo. Uvijek je lijepo imati podršku, no ako je slučajno nema, jedina osoba na koju se uvijek morate moći osloniti ste – Vi!
