Nije nimalo začuđujuće što je posvuda broj nezaposlenih mladih ljudi veći od opće nezaposlenosti. Upadljiva je i činjenica da su razlike među zemljama užasno velike. U zemljama poput Španjolske je nezaposlenost mladih već tradicionalno veoma visoka, ali uslijed financijske krize ona je sa više od 40 posto dostigla zastrašujuće razmjere. U Njemačkoj ona iznosi skoro 10 posto. Ova brojka se ne mijenja obzirom na krizu, nego uvijek ostaje nekako gotovo ista.
Ono što također upada u oči je i to da je nezaposlenost mladih posebice veoma visoka u zemljama u kojima je tržište strogo regulirano. Tamo gdje vlada velika zaštita od otkaza za mlade je posebice teško započeti radni vijek. Sve dok su u poslovnom smislu bez iskustva, mladi vrlo teško dobivaju šansu, jer pogrešna odluka prilikom zapošljavanja za poslodavce predstavlja ogroman rizik. To naravno odmah otvara pitanje kako je moguće da Njemačka usprkos svim usporedbama s drugima i vrlo reguliranom tržištu rada ima tako dobar prosjek kada je riječ o nezaposlenosti mladih?
Tajna uspjeha
Odgovor leži u posebnostima dualnog sustava obrazovanja koji u ovom obliku postoji samo u rijetkim zemljama poput Austrije i Švicarske. Dualni sustav obrazovanja s jedne strane omogućava to da je stručna ponuda relativno bliska potrebama tržišta, a s druge strane omogućava pouzdanost kada je riječ o kvalifikacijskim standardima. Osim toga ovaj sustav omogućava intenzivnu fazu učenja koja poslodavcima pruža relativno pouzdanu mogućnost procjene sposobnosti i potencijala određenog kandidata na kraju njegove izobrazbe. Tako se smanjuje i rizik od donošenja pogrešnih odluka.
Bez dualnog sustava obrazovanja bi broj nezaposlenih među mladima u Njemačkoj s velikom vjerojatnošću bio u sličnim dimenzijama kao što je to trenutno u Francuskoj ili Italiji. To je neophodan odgovor na pritiske za regulacijom. Bez jake regulacije tržišta rada dualni sustav obrazovanja vjerojatno uopće ne bi postojao jer ako tvrtke imaju mogućnost okončati jedan radni odnos bez mnogo okolišanja, onda ni rizik od donošenja pogrešnih odluka prilikom zapošljavanja ne igra veliku ulogu. Reguliranje tržišta rada i dualni sustav obrazovanja su u Njemačkoj očito postigli nevjerojatno plodnu simbiozu. Ipak ovaj uspješni model se teško može “eksportirati”. Upravo zbog toga što je ovaj sustav obrazovanja za poslodavce skup, tvrtkama u zemljama sa slabijom regulacijom tržišta rada je time teže uvesti jedan ovakav model.
Kritike OSCE-a
Unatoč tome OSCE se još nije umorio kritiziranja Njemačke zbog njezinog navodno slabog investiranja u obrazovanje. Njemačka navodno sve manje ulaže u obrazovanje visokokvalificiranih. To se prije svega odnosi na postotak osoba sa završenim fakultetom i zanatlija, kao i financijskim izdvajanjima za obrazovni sustav obzirom na brutonacionalni proizvod. Očita opasnost da drugačiji sustavi obrazovanja ne odgovaraju potrebama tržišta se pri tome ignoriraju, odnosno „guraju pod tepih“. Također i navodi o visini izdvajanja za obrazovanje stvaraju pogrešnu sliku. Ono što je dobro u sustavu obrazovanja ne mjeri se inputom, već outputom. I Njemačka se u tom smislu sa svojim dualnim sustavom obrazovanja zaista ne treba skrivati.
