Crveni ruž, luksuzan nakit, cipele na visoku potpeticu i leopard uzorak – djeluju neprikladno kad su u istoj rečenici u kojoj spominjemo djevojčice. U časopisu Vogue Paris 2011. godine objavljen je provokativni editorijal koji prikazuje djevojčice od svega desetak godina u seksi pozama, našminkane i odjevene primjerenije njihovim majkama. Neki će ustvrditi kako su se djevojčice samo igrale maminom odjećom i šminkom, te da je apsolutno bezopasno to što vidimo. S druge strane, editorijal je zamišljen kao parodija na modnu industriju i izbor modela sve mlađih dobnih skupina. Bilo kako bilo, sve vodi prema istome – seksualizaciji djece. Dokaz je to da modna industrija ne poznaje granice i ne preza ni od čega u postizanju profita.
Meenakshi Gigi Durham, profesorica novinarstva i masovnih komunikacija na Sveučilištu u Iowi nazvala je ovaj fenomen Lolita efekt prema istoimenom romanu Vladimira Nabokova – Lolita. Durham u svojoj studiji progovara o sve većem problemu seksualizacije djevojčica kojim smo preplavljeni kroz medije i popularnu kulturu. Da časopisi seksualiziraju žene nije ništa novo, no sve češće ciljaju na najranjivije skupine u društvu.
U SAD-u su vrlo popularni izbori za Miss na koje roditelji prijavljuju svoje djevojčice sa svega nekoliko navršenih godina. Od djevojčica se očekuje da stavljaju umjetne nokte i trepavice, ekstenzije, tešku šminku te da tamne ten. Upravo su pretjerane ambicije roditelja i želja da profitiraju na svojoj djeci mnoge djevojčice izložilo nepotrebnoj seksualizaciji u medijima.
Roditelji natjecateljica čak unajmljuju trenere i troše od 300 do 5000 dolara po natjecanju. S obzirom da na natjecanju ljepote postoje točke u kojima djevojčice trebaju zablistati osmišljenom koreografijom i talentom, neki roditelji su otišli toliko daleko da je jedna majka dozvolila djevojčici da se odjene u prostitutku, druga djevojčica je pušila lažnu cigaretu na pozornici, a treću je majka depilirala voskom prije nastupa.
Djevojčice stječu iskrivljenu sliku o sebi, prerano ulaze u svijet odraslih i teže idealima o kojima ne bi trebale niti razmišljati u tim godinama. Zabrinjavajuća je činjenica da pedofili više ne moraju tragati za ‘materijalima’, već su im doslovno servirani u časopisima koji bi se trebali baviti modom. Cijela generacija djevojčica izložena je agresivnim marketinškim napadima kroz neprimjerenu i seksualiziranu dječju odjeću, igračke, video igrice, televizijske emisije, knjige i časopise. Zašto u dućanima uopće možemo kupiti štikle ili push-up grudnjake za djevojčice predškolske dobi?
Na Facebooku smo svakodnevno ‘bombardirani’ fotografijama tinejdžerica u seksi pozama i napućenih usnica. Još u osnovnoj školi nose se štikle i seksi haljinice, pa i na krizmu. Djeca su fascinirana glazbenim i filmskim idolima, ‘zvijezdama’ koje se slikaju polugole, dok povlače ‘lajnu’ ili s modricama na oku nakon što su pretučene od svog nasilnog dečka.
Ispiranje dječjih mozgova počinje vrlo rano, stereotipi se usađuju otkad djevojčice prime u ruke prvu lutku savršenih proporcija pa sve do kupnje ‘anti age’ kreme i bukiranja termina za estetsku operaciju. Upravo zato što djeca upijaju ponašanja odraslih, ona dobra i ona loša, roditelji bi trebali biti uzor, razmišljati zdravorazumski i omogućiti djeci da uživaju u djetinjstvu bez razmišljanja o svijetu odraslih, a pogotovo ne o irelevantnim stvarima poput umjetnih trepavica, umetaka u grudnjacima ili visini peta na cipelama.
Riječi ‘seksi’ i ‘dijete’ ne smiju stajati niti u istoj rečenici.
