U zadnje vrijeme događa se da s VC fondovima, odnosno njihovim investicijskim menadžerima, partnerima i principalima, komuniciram skoro pa na dnevnoj razini. Raspravljamo naravno o start u projektima u optjecaju i perspektivama za ulaganje u mlade tehnološke kompanije u Hrvatskoj i bližoj okolini. Svi bi voljeli znati što je „The next big thing“ i predvidjeti buduće tržišne trendove.
Za sada unutar VC industrije postoji široki konsenzus u što se zasigurno neće ulagati. Prije svega na „ledu su“ proizvođači medijskih sadržaja – korisnici su se na webu navikli na besplatne sadržaje, tako da prodaja „contenta“ nije opcija. Preostaje poslovni model zasnovan na besplatnom sadržaju i monetizaciji oglasnog inventara koji je također u ogromnim problemima.
Naime, ponuda oglasnog prostora višestruko premašuje potražnju i nezaustavljivo raste, pa samim time cijene nezaustavljivo padaju a konkurencija raste. Jedinim isplativim područjima ulaganja čine se ona koja omogućavaju akvizicija novih kupaca i „cross sell“, odnosno korištenje potencijala postojećih kupaca. Naravno, tržišni potencijal nije jedino što profesionalci iz VC fondova uzimaju u obzir pri procjeni start up tvrtki, podjednako su važni i tehnologija te iskustvo tima te pozicija u odnosu na konkurente, te općenito tržišna strategija kompanije.
Serijski ili paralelni poduzetnici
Pri procjeni mase start up projekata i tvrtki prezentiranim u Hrvatskoj i okruženju, predstavnici VC fondova ostali su zatečeni činjenicom da je kod nas u start up zajednici postoji naširoko raširena pojava tzv. serijskog, za razliku od paralelnog poduzetništva koje je u razvijenim sredinama na start up sceni uobičajena praksa. To je pogotovo nerazumljivo ljudima iz financijskog miljea koji se vode činjenicom da je ulaganje u portfelj tvrtki i proizvoda uvijek sigurnije i isplativije od „stavljanja svih jaja u istu košaru“.
Međutim kod nas situacija izgleda upravo suprotno, a start up tvrtke rade po formuli po kojoj proizvodu prethodi inovativna ideja, zatim pokretanje tvrtke koja se primarno bavi prodajom proizvoda nastalog na toj ideji, nakon čega slijedi ili poslovni uspjeh ili neuspjeh, odnosno nova inovativna ideja… Međutim, uobičajena, i treba li naglasiti, uspješna start up strategija, izgleda posve drugačije: pri pokretanju posla poduzetnik eksperimentira s mnoštvom ideja od koji će se neke biti pretvorene u proizvode od kojih će, nadajmo se bar jedan polučiti neki znatniji tržišni uspjeh, dok će drugi neslavno propasti.
Start up kompanija koja se u svom poslovanju vodi logikom portfelja popularno se zove „start up tvornica“ ili start up studio“. To je koncept koji donekle podsjeća na start up inkubator i akcelerator, ali očigledno postoje i bitne razlike. Postojeća se infrastruktura start up kompanije koristi za razvoj i komercijalizaciju više proizvoda i pokretanje spin off tvrtki.
Razlog zašto paralelni poduzetnici imaju veće izglede za uspjeh primarno leži u činjenici da oni ulazeći, u ponekad i radikalno različite pothvate efikasnije od serijskih poduzetnika, upravljaju najograničenijim od svih ograničenih resursa – vremenom. Statistički je iznimno malo vjerojatno, da ne kažem pretenciozno, od mladog početnika, nevičnog poslu očekivati da će odmah po pokretanju start up tvrtke pogoditi odmah i „iz prve“.
Slijedni način razmišljanja i rada nije odlika managera, začetnika uspješnih start up tvrtki. Fokus je luksuz koji si ne mogu dopustiti ni velike afirmirane kompanije, a kamo li manageri, poduzetnici početnici koji se tek bore za svoj komadić tržišta i pozornost ulagača iz VC fondova. Ukoliko vas okarakteriziraju kao serijskog poduzetnika ne smatrajte to komplimentom -puno je bolje na vrijeme prepoznati prednosti paralelnog modela.
