Da i to se događa… Jeste li se zapitali gdje se vodstvo neke tvrtke u svijetu, a posebno zemljama koje imaju investicijski rejting i još su članica Europske unije, oduševljava i hvali zaduženjem i kamatnom stopom na kredit od 7,3 posto, plus EURIBOR uz donju granicu od 1 posto. I to ne bilo kakav kredit, nego onaj od čak milijardu i 200 milijuna eura.
Podsjetit ću da je to gotovo najviša zakonski propisana zatezna kamata od početka ove godine, a prema Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi! Nevjerojatno da se netko time hvali kao uspjehom, posebno u današnje vrijeme kada se u razvijenom dijelu svijeta novac dijeli gotovo bez kamata.
Također ću podsjetiti da je u Hrvatskoj prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima 3,54 posto!!!
Restrukturiranje bez sreće?!
Ok, radi se o Agrokoru, oprostite Fortenova grupi, koja je kako to tvrde u toj novo nazvanoj tvrtki, restrukturirana tvrtka. No, ta tvrtka očito nikako nema veze sa srećom kao što bi to naziv tvrtke trebao ukazivati. Jer i prije spomenuta tvrtka na početno slovo A, u vrijeme kada je bila dugotrajno prezadužena, dobivala je niže kamatne stope od trenutačno dobivenih, a da ne spominjem još i znatno više (gotovo dvostruke) kamate kada je zapala u probleme.
Nikako ne sugeriram da je ta tvrtka prije posebnog zakona i problema, dobivala super kamate i da nije bila prezadužena, a posebno ne kažem da zbog tih problema i nije zapala u probleme, ali činjenica je da je uglavnom imala niže kamate, nego sada, a posebno ako se u obzir uzme vrijeme kada je kredite dobivala.
Napominjem da time uopće ne ulazim u to kako je tko radio i poslovao, nego to jednostavno vidim kao zanimljive činjenice na koje nisam mogao ne reagirati. Dakle, sada nova, od mnogih tereta očišćena, i tvrtka koja sada uspješno posluje, a u vlasništvu je stranih banaka, uspijeva se zadužiti, i to za nevjerojatnu, usudio bi se reći – u 2019. godini povijesnu kamatnu stopu… Sigurno će i to biti zabilježeno u povijesti ovoga vremena ili barem te tvrtke koja zapošljava nekoliko desetaka tisuća radnika.
Dakle, to nas upućuje na nekoliko činjenica… ili ta tvrtka ne posluje tako dobro kako se prikazuje, ili poslovne banke ne vjeruju da posluje dobro, ili vodstvo tvrtke nije ispregovaralo dobru kamatu, ili ta tvrtka jednostavno nema sreće (premda se prema imenu ne bi tako reklo…).
Ostaje samo nada
Što još reći o ovom kratkom osvrtu, osim da se stvarno i iskreno nadam da će ta, za hrvatsko gospodarstvo, iznimno važna tvrtka, a posebno zbog činjenice da je gotovo u većini proizvodna tvrtka, što prije naći izlaz iz trenutačne situacije. Svatko tko posluje zna što znače visoke kamate na kredite i kako utječu na poslovanje, a posebno, kada i ako se radi, o proizvodnim tvrtkama.
Uz sve nabrojano, ako u obzir uzmete činjenice o današnjim maržama, cijenama sirovina, transporta, skladištenja, inozemnu konkurenciju multinacionalnih kompanije, ali i gotovih proizvoda na tržištu, dobit ćete jednostavan odgovor tko si može priuštiti takvu kamatu na kredit. Odgovor je teško ili malo tko, ali to je samo moje amatersko i skromno mišljenje…
