Europski sud za ljudska prava (ECHR) donio je u utorak presudu u korist dvojice štediša Ljubljanske banke i jednog štediše srbijanske Invest banke koja se odnosi na problematiku tzv. stare devizne štednje iz vremena bivše SFRJ, koja bi mogla postati primjer za druge slučajeve.
Europski sud za ljudska prava presudio je da je Slovenija odgovorna za povrat stare devizne štednje štedišama podružnica Ljubljanske banke izvan Slovenije, a da je Srbija odgovorna za povrat te vrste štednje štedišama Invest banke izvan Srbije. ECHR je preporučio da ova presudu bude osnova odnosno model i za ostale slučajeve u kojima devizni štediše traže povrat svojih deviznih depozita, o čemu je na sudu još puno slučajeva koji su bez presude.
Sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je u utorak u predmetu troje državljana BiH (Ališić, Sadžak i Šahdanović protiv BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije) koji su pokrenuli postupak tražeći da Europski sud utvrdi odgovornost tuženih država za neisplatu tzv. stare devizne štednje u podružnici Ljubljanske banke Sarajevo i Invest banke Tuzla dugi niz godina.
Odlučujući po tužbi troje državljana BiH koji su imali devizne uloge u nekadašnjoj Ljubljanskoj banci odnosno u Invest banci iz Beograda, sud je donio odluku koja je identična u oba slučaja pa je i Sloveniji i Srbiji naloženo da osiguraju isplatu starih deviznih pologa državljanima BiH i to pod istim uvjetima koji vrijede za njihove državljane. U presudi objavljenoj na stranicama ECHR-a sud navodi da Slovenija i Srbija u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude trebaju poduzeti sve mjere kako bi trojica spomenutih štediša mogli doći do svoje imovine pod istim uvjetima pod kojima je stara devizna štednja isplaćena domaćim štedišama Ljubljanske banke i Invest banke u Sloveniji i Srbiji.
Emina Ališić, Aziz Sadžak i Sakib Šahdanović, državljani BiH s prebivalištem u Njemačkoj, tužili su Sloveniju i Srbiju zbog nemogućnosti korištenja imovine, odnosno svoje devizne štednje koju su u vrijeme bivše SFRJ imali u podružnici Ljubljanske banke u Sarajevu te Invest banke u Tuzli, navodeći da se radi o povredi njihova prava na imovinu koja je zajamčena europskom konvencijom o ljudskim pravima te diskriminaciji u odnosu na druge štediše spomenutih banaka koji su došli do svojih starih deviznih uloga.
Sud navodi da bi presuda trebala biti model i za druge slične slučajeve u kojima štediše s područja bivše SFRJ tuže države sljednice zbog stare devizne štednje te navodi da je takvih tužbi o kojima ECHR još nije odlučivao oko 1.650, s ukupno oko 8000 štediša koji bi trebali biti isplaćeni.
Današnja presuda ECHR-a nije konačna jer se stranke na nju mogu žaliti u roku od tri mjeseca velikom vijeću ECHR-a. O tome hoće li se dopustiti ponovno razmatranje slučaja temeljem žalbe najprije odlučuje vijeće od pet sudaca. U slučaju da se odbije ponovno razmatranje slučaja ili da i u žalbenom postupku današnja presuda bude potvrđena, ona postaje konačnom odnosno pravnomoćnom.
Kako je prenijela Slovenska tiskovna agencija STA, sud je Sloveniji i Srbiji naložio i povrat sudskih troškova, ali nije prihvatio tvrdnje štediša da su u slučaju neisplate stare devizne štednje bili diskriminirani na osnovi nacionalnosti, odnosno državljanstva. S druge strane, ECHR je ocijenio da im je u Sloveniji i Srbiji bila kršena mogućnost učinkovite pravne zaštite, ali nije prihvatio navod iz tužbe da do pravnog lijeka nisu mogli doći niti u ostalim državama slijednicama bivše SFRJ.