Još jedna proslava 1. maja u Hrvata. I sve bi to bilo super kad bi narod znao što danas slavi. Jer, u trenutku kad Hrvatska broji oko 350.000 nezaposlenih nikome ne bi trebalo biti do slavlja. Nekako se stječe dojam da proslava Praznika rada u Hrvatskoj i nema nekog smisla.
No, običaj je običaj pa zašto onda ne bi narodu dali kruha i igara kako bi bar na trenutak zaboravili na tmurnu hrvatsku svakodnevicu. I ove godine će horde ljudi potrčati u Maksimir na svoju porciju graha i kobasice koju će im podijeliti gradonačelnik Milan Bandić, izredat će se govornici koji će se kleti u nepovredivost radničkih prava, pravo na rad i naknade za isti. Prisjetit ćemo se i daleke 1886. godine i radničkih demonstracija u Chicagu koje su ugušene u krvi…
No, da ne bi sve prošlo u svećarskom raspoloženju, samo koji kilometar od Maksimira, točnije na Trgu bana Jelačića, sindikati organiziraju radnički prosvjed. Nezavidan položaj radnika (barem onih koji se tako mogu nazvati), sve manje plaće, veći porezi, lančana poskupljenja usluga i proizvoda… Sve to i mnogo više okupit će sindikate da još jednom ukažu na izrazito loš položaj radnika u Hrvatskoj.
Tako će četiri sindikalne središnjice obilježiti 1. svibanj – Međunarodni praznik rada prosvjednim skupom i pokazivanjem “žutog kartona” Vladi i Saboru zbog sve teže gospodarske i socijalne situacije u zemlji. “Opomenu Vladi RH” organiziraju Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Hrvatska udruga sindikata (HUS) i Udruga radničkih sindikata Hrvatske (URSH).
Ipak, vratimo se mi u Maksimir, no ne u zoološki vrt jer tamo nitko neće ništa slaviti, tamo su svi zbrinuti. Jedno je sigurno, danas su u Maksimirskom parku barem penzići i ljudi na socijali došli na svoje – bar jedan dan u godini nahranio ih je gradonačelnik Bandić od kojeg su čuli baš ono što žele – Sretan vam 1. maj, Praznik rada.
