Teško je ovih dana biti Srbin. Uplašio se „nebeski narod“ bratskog zagrljaja Moskve. Putin grli kao anakonda – nudi naftne koridore, ali osporava ono što Srbiji po prirodi (i geografiji) propada – Europsku uniju bi im i progledali kroz prste, NATO pakt nikako.
Kosovo, tvrd kamen
Naciji kojoj 1/3 populacije glasa za nacionalističku stranku na vagu će ruska diplomacija staviti mitsko mjesto, Kosovo – realno najveći problem moderne Srbije i ponuditi im „svog čovjeka na terenu“ u pregovorima oko unaprijed izgubljene bitke. Kosovo tradicionalno nije teren na kojem Srbi uspješno ratuju. S naftom, plinom i Kosovom kao adutima, Moskva će ostaviti Srbe da sami odaberu tko će biti njihov strateški saveznik u idućih sto godina – jer NATO isključuje Rusiju i obrnuto.
Tako bi ona stara računica „nas i Rusa tristo miliona“ prvi put mogla raščlaniti koliko je doista Srba u toj ego-trip doskočici. I dok „neke zemlje Unije“ Srbiju guraju u EU, Rusija ih vuče na istok a oni sami ne znaju gdje bi, kako i kada – novi momenti naziru se i u samoj Uniji.
Portugal se guši – šest novih ulazi u igru
Tjedan je počeo raspadom Portugalske vlade. Premijer je dao ostavku, međunarodne bonitetne agencije S&P i Fitch smanjile su im kreditni rejting pa je cijena njihovog zaduživanja postala neodrživa – Portugal će postati treća zemlja eurozone koja će potražiti pomoć MMF-a.
No optimizam ne popušta arhitekte zajedničke valute. Neodgovorne ekonomije Unije raspadaju se po šavovima, no šest novih entuzijasta spremaju se za avanturu zvanu euro. Danska, Poljska, Latvija, Litva, Bugarska i Rumunjska doduše nisu najavile su ulazak u eurozonu (neke od njih za to nisu niti približno spremne) ali ulazak u „pakt za euro plus“ – Njemačko Francuske inicijative unutar eurozone, govori o orijentaciji vlada navedenih država.
Europska budućnost ionako će ovisiti o sljedećem – svi pod istim monetarnim krovom, ili povratak pod četrdesetak nacionalnih.