Mislim da nas nitko ne pripremi na to koliko je poduzetništvo zapravo osobno. U početku misliš da gradiš posao, a onda, negdje usput, shvatiš da posao jednako tako gradi i tebe. Kad pokreneš nešto svoje, fokus je uglavnom na konkretnim stvarima: kako pronaći prve klijente, kako odrediti cijene, kako složiti ponudu, kako biti prisutan na društvenim mrežama? Čini se kao da će najveći izazovi biti tržište, konkurencija ili prodaja. A onda te iznenadi stvarni život.
Klijent koji odustane u zadnji trenutak. Ponuda u koju si uložio sate rada, a na koju nikada ne dobiješ odgovor. Mjesec u kojem sve ide odlično pa odmah nakon njega mjesec u kojem se pitaš što si mogao napraviti drugačije. Dani kada radiš od jutra do mraka i opet imaš osjećaj da nisi stigao dovoljno, kao i dani na koje jednostavno poželiš odustati.
Nitko nas zapravo ne uči kako se nositi s tim dijelom poduzetništva.
Alati koji mijenjaju način na koji radimo
Posljednjih godinu-dvije gotovo da ne prođe dan bez razgovora o umjetnoj inteligenciji. Pričamo o alatima koji štede vrijeme, automatizaciji, novim platformama i tehnologijama koje će promijeniti način na koji radimo. I to je razumljivo jer te promjene zaista jesu velike. Ali dok gledamo što se događa oko nas, često zaboravimo ono što se događa u nama.
Još uvijek nijedan alat ne može donijeti odluku umjesto nas, ne može preuzeti odgovornost kada treba zaposliti pravu osobu za vašu firmu, ne može voditi neugodan razgovor s klijentom, niti može odlučiti hoćeš li dignuti cijenu svojih usluga ili ćeš još jednom pristati raditi ispod svoje vrijednosti. To i dalje ostaje naš posao.
Mislim da je upravo zato najveća promjena u poduzetništvu osobna.
Povjerenje i odnos sa kupcima
Prije desetak godina često je bilo dovoljno biti izvrstan stručnjak. Danas to više nije dovoljno, ljudi sada žele znati tko stoji iza proizvoda ili usluge, žele da ih uvjeravamo da smo slični, da nas muče isti problemi i da imamo iste stavove. Zanima ih način na koji razmišljamo, vrijednosti koje zastupamo i način na koji komuniciramo. Povjerenje se više ne gradi samo kvalitetom onoga što radimo, nego i odnosom koji stvaramo s ljudima.
To je posebno vidljivo kod malih poduzetnika. Velike kompanije imaju odjele marketinga, prodaje i komunikacija. Kada si mali poduzetnik, vrlo često ti vodiš sve odjele svog biznisa. Ti odgovaraš na upite, vodiš sastanke, izdaješ račune, objavljuješ sadržaj na društvenim mrežama i navečer razmišljaš jesi li donio dobru odluku. I onda shvatiš kako je ponekad najveći luksuz imati s kim podijeliti odgovornost.
Kad promijenimo fokus
S vremenom se promijene i pitanja koja si postavljamo. Na početku razmišljamo kako doći do više klijenata, kasnije se pitamo kako raditi s boljim klijentima. U jednom trenutku više ne razmišljamo samo kako prodati, nego kako izgraditi posao koji neće ovisiti o tome jesmo li svaki dan dostupni od jutra do večeri. To je trenutak kada poduzetništvo prestaje biti samo posao i postaje način razmišljanja.
Tako shvatimo i koliko često najveće prepreke nisu vanjske. Jer često nije problem konkurencija, algoritam niti tržište. Problem je što odgađamo odluke jer čekamo da budemo potpuno sigurni.
Koliko je samo odličnih ideja ostalo u ladici zato što je netko čekao pravi trenutak? Koliko ljudi godinama govori da će pokrenuti posao “kad završe još jednu edukaciju”, “kad skupe još malo iskustva” ili “kad tržište bude bolje”? A istina je da potpuna sigurnost gotovo nikada ne dođe samostalno, u nekom običnom trenutku.
Poduzetništvo i osobni rast
S druge strane, poznajem i ljude koji nisu imali savršen plan, ali su bili spremni učiti putem. Pogriješili su više puta, mijenjali smjer, prilagođavali ponudu i danas imaju ozbiljne tvrtke.
Jedna od najvećih lekcija poduzetništva upravo je prihvatiti da rast poslovanja gotovo uvijek traži i osobni rast, i naravno ne čekati da jednog dana postanete spremni. Jer u nekom trenutku moraš naučiti delegirati, iako vjeruješ da ćeš sam napraviti bolje, moraš prihvatiti da neće svaki klijent biti pravi klijent, moraš naučiti reći “ne”, postaviti granice i prestati misliti da vrijednost svog rada dokazuješ time koliko si dostupan.
I ne zaboravimo ono što je mnogima najteže – naučiti govoriti o onome što radiš. Nevjerojatno je koliko sjajnih ljudi radi izvrsne stvari, a ostaju potpuno nevidljivi jer im je neugodno govoriti o sebi. Kao da će ih netko proglasiti previše ambicioznima ili samouvjerenima. A zapravo, ako ti ne ispričaš svoju priču, teško je očekivati da će je ispričati netko drugi. Zato danas mislim da uspješno poduzetništvo nema toliko veze s time koliko novih alata poznajemo, nego koliko smo spremni razvijati sebe.
Tehnologija će se mijenjati. Platforme na kojima danas gradimo posao za nekoliko godina možda više neće ni postojati. Pojavit će se novi trendovi, novi načini rada i nova pravila igre. Ali iza svakog ozbiljnog poslovanja uvijek će stajati osoba koja je spremna učiti, mijenjati se, donositi teške odluke i nastaviti dalje čak i onda kada nije sigurna da radi pravu stvar.
