Koliko vas možda negdje skriveno zavidi svima nama koji možemo otići na kakav „event“, podružiti se sa zvijezdama i pogledati među prvima modne ili kozmetičke novotarije? Koliko vas lista kakav časopis ili gleda objavu na portalu i – uzdiše. Znam neki će me osuditi jer ovako javno izgovaram svoje skromne misli, podcjenjujem nečiji trud i rad, ali ne mogu ne progovoriti. Samo da znate, kada pročitate “fantastično se proveli”, “događaju prisustvovali” i slično, znajte da vas većinom lažu. Sve je to jedan bezvezni scenski nastup, u kojem vas dovedu kao promatrača, namame možda kakvim poklončićem.
Eventi su, manje-više, takav gubitak vremena da svi koji iole rade i žele raditi shvaćaju da je to za dokone babe, bogate posvuduše ili samo posvuduše, koje ne znaju što bi sa sobom. Vjerojatno je i za one koji se vole naslikavati.
U zadnje vrijeme, prisustvovala sam nekima od tih bajnih “evenata”. Event dobiva, najčešće, smisao Facebooka – ako nisi prisutan, ne postojiš. Dobiva smisao selfija objavljenog na Facebooku ili Instagramu, s napućenim usnicama, poput kakve patke, jer jedino si tako fora i živ. Taj sindrom je jedan od najgorih sindroma koje smo dijagnosticirali.
Različite agencije organiziraju različite evente (namjerno ponavljam tu riječ) za različite klijente. Ali, većina je ista. Okupe se ljudi. Netko kaže jednu riječ i “adio Mare”. Gdje si bio? Nigdje. Što si ono radio? Ništa. Nema druženja u pravom smislu riječi. Nema upoznavanja. Nema opuštenosti. A i zvijezde pokupe svoju “vrećicu” i pobjegnu glavom bez obzira. I sve to u roku prvih petnaest minuta. I možda ste na nekom od njih i nešto divno pojeli ili popili čašu šampanjca. Ali, nešto po čemu ćete pamtiti i izdvojiti event od eventa teško ćete naći. I onda, dođeš u redakciju, čekaš fotografije i priopćenje, “napucano” od riječi do riječi. I sve je savršeno. I sve je divno. E, pa nije!
Usuđujem se reći nije. Nije dovoljno da se prošeta neka od djevojaka s nazivom “Miss tko zna čega”. I taj naziv Miss je izgubio smisao u moru Miss naziva. I nije dovoljno da se glumica ili pjevačica “nacrta”. Nije dovoljno da trčkarate oko nje i da se naslikava s proizvodom u ruci i osmijehom od uha do uha kao da je otkrila neko od svjetskih čuda. I nije dovoljno popiti čašu šampanjca. I nije dovoljno da se smješkamo poput idiota (da se idioti ne uvrijede). Dajte nam malo više. Dajte nam da vas zapamtimo. I vi trebate mene, ali i ja trebam vas.
Ana Boban
