Krystyna Gbiorczyk, na čelu odjela zaduženog za kvalitetu i okus u destileriji u Poznanu u zapadnom dijelu Poljske, već dugi niz godina koristi svoja oštra osjetila okusa i mirisa u „svetoj misiji“ očuvanja ugleda najprodavanijeg poljskog brenda. Uzorci kristalno čiste votke napravljene od raži zagrijavaju se i izlijevaju u posebne čaše kako bi se uhvatila sva njihova aroma, objašnjava Gbiorczyk.
Zatim se votka promatra, protresa, kuša pa ocjenjuje na temelju jakosti, okusa i mirisa. Ta regularna testiranja obavljaju se kako bi se na vrijeme primijetile nepoželjne razlike i zatim uklonile, precizira Danuta Maranda, stručnjakinja za kontrolu kvalitete.
U osmosatnoj smjeni testirati 20-ak flaša
Prošle godine destilerija je objavila međunarodni natječaj za kušače votke kako bi pronašla novo talentirano osoblje. Kandidati su na testiranju morali razlikovati slatkastu, slankastu, kiselkastu votku i votku metalnog okusa te ih zatim klasificirati na temelju alkoholnog sadržaja. Među njima je bila Malgorzata Novak koja je upala u tim za kontrolu kvalitete. Danas se njen posao svodi na testiranje uzoraka 20-ak flaša tijekom osmosatne smjene. A prvi gutljaj votke uzima u šest ujutro.
– Provjeravam bistroću, postojanost i okus, naravno. Slične provjere radim svakih sat vremena, – objašnjava Novak. Ako ona kaže da je sve u redu, flaše idu na punjenje.
Što sve treba probati da nastane nova votka s kuansuom?
A kad se ne bave kušanjem, ovi stručnjaci kombiniraju neke votke budućnosti. Maranda je nedavno dobila naređenje da osmisli votku s kuansuom, kako ga nazivaju Papuanci, odnosno Buah Merahom (‘crvenim voćem’) kako ga nazivaju populacije Indonezije. Baš kao i kod stvaranja parfema, ona reda desetke uzoraka različitih prirodnih voćnih sirupa i aroma koje se kreću od slatkih do iznimno kiselih. Zatim prolaze tri mjeseca dok ne postigne ‘savršenstvo’.
Cijeli članak pročitajte na Metro portalu
