Opcija stop loss jedna od osnova poslovanja svih tradera na burzi. Risk management (kontrola rizika) i money management (kontrola novaca) možda zvuče poznato, ali su vrijedne teoretske pretpostavke kako bi na kraju dana, tjedna ili godine nakon podvučene crte ipak ostali u plusu.
Izabrati granicu – pola puta do uspjeha
Jedan je od važnijih odluka u poslovanju pojedinom dionicom ili valutom gdje postaviti donju granicu (stop loss) nakon koje ispadate iz igre i ostajete u minusu. Ako se odlučite na odveć ziherašku opciju i stavite granicu preblizu cijene, mala vas promjena na tržištu izbacuje iz igre, a to se obično dogodi u ranoj fazi, što ćemo objasniti naknadno.
Ako se pak odlučite za duboki ulazak u negativnu zonu, vaš gubitak može biti prevelik. Ovdje nema jednostranog ni jednostavnog odgovora jer za različita trgovanja postoje različita pravila, a razlike naravno postoje od slučaja do slučaja. Mnogi iskusni traderi kunu se u iskustvo i u „osjećaj” pri odabiru te granice.
Na što je potrebno paziti?
Eh sada, zaštitili ste se zadovoljavajućim procijenjenim gubitkom, na nekim ćete dionicama možda štogod i zaraditi, i vaša budućnost čini se blistavom. Gdje je problem? Problem je velik i odnosi se na veliku trojku – banke, osiguravajuća društva i hedge-fondove.
Veliki i mali
Upoznajte se s terminom „Stop Loss Hunting”. U trgovanju razlikama u cijeni (CFD-om) a pogotovo Forexom veliki institucionalni igrači zarađuju tako što tržište zaljuljaju velikim količinama novca, stvarajući tako umjetnu ponudu ili potražnju koja dira granice stop lossa malih tradera. Oni tako ispadaju iz igre, a novac odlazi velikim igračima financijskog tržišta. Kao i na Discovery Channelu, velika riba obično pojede malu.
To je i osnovna razlika trgovanja razlikom cijena (CFD) i klasičnim dionicama, o čemu smo na portalu već pisali. U toj igri kako bi netko zaradio, drugi mora izgubiti.