Transformacija energetskog tržišta danas se, kako u Republici Hrvatskoj tako i u EU i svijetu, nameće kao imperativ. Potvrđuju to stalna istraživanja koja provodimo unutar PwC-a, ali i praksa kojoj svakodnevno svjedočimo. Pritisak za transformaciju tržišta energetike stoga dolazi s mnogo strana. Tu prije svega treba istaknuti pritisak od strana kompanija poput Shella, Statoila, Totala i Enela, koji primjerice investira 5 milijardi EUR u obnovljive i manje od 1 mlrd EUR u konvencionalne izvore energije, nadalje onaj od kupaca, poput npr. IKEA-e, Targeta, APPLE-a (čije je novo sjedište napravljeno na 100 posto obnovljivim izvorima energije), Amazona, Google-a i Facebooka te drugih globalnih kompanija, koje čim prije žele koristiti obnovljive izvore energije jer najmoćnije svjetske kompanije danas žele biti energetski neovisne. Ne manje važno, pritisak očekivano dolazi i od vlada pojedinih zemalja, ali i od same EU, no jednako tako i od zemalja poput Saudijske Arabije ili zemalja Bliskog istoka. Sve ove strane u tome imaju jasne razloge, jer je pravilnim upravljanjem i jasnom strategijom, uz praćenje i korištenje najnovijih tehnologija moguće ostvariti velike uštede novaca.
Kina – lider u energetskom sektoru
Uzmimo za primjer Kinu, koja se profilirala kao lider u energetskom sektoru i do 2020. planira investirati 350 milijardi EUR u obnovljive izvore energije.
Promjene su, dakle neminovne. U narednom periodu imat ćemo manje ugljena, lagani rast plina i velik rast obnovljivih izvora, unutar kojih će primat zasigurno imati solarna energija i energija vjetra. Stalnim praćenjem tržišta energetike u PwC-u te unutar njega 150 novih globalnih tehnologija, znamo da upravo one nalaze veliku primjenu u energetici pa možemo zaključiti da su novi poslovni modeli budućnost i da se u skladu s time i treba transformirati energetsko tržište kako Republike Hrvatske, tako i EU.
Energetske strategije donesene prije pet do šest godina više nisu relevantne pa će spremnost vlade da nastavi s naporima oko definiranja i usvajanja nove energetske strategije biti ključna za pomake u hrvatskom energetskom sektoru. Najvažniji aspekti strategije o kojima se mora pritom voditi računa su cjelokupan kontekst i ciljevi koje se želi ostvariti, s naglaskom na povećanje zaposlenosti i vrijednosti državne imovine, dok ona mora dati odgovor na goruća pitanja kao i dati okvir za transformaciju cijelog sektora. Potrebno je postići konsenzus, što je obično najteži dio te mora biti primjenjiva i fleksibilna.
U RH najzanimljivije pitanje INE
Uloga savjetnika na tržištu energetike, unutar koje je u Republici Hrvatskoj trenutno najzanimljivije pitanje INA-e, uključuje razumijevanje interesa svih dionika kako bi se pronašlo pravog strateškog investitora. INA je ključna za hrvatsku energetiku. Zainteresiranih za INA-u ima, no bit će potrebno ispravno ocijeniti njenu financijsku, operativnu i tržišnu poziciju te ju promatrati u kontekstu budućnosti cjelokupnog energetskog sektora. Strateški partner mora imati komplementarne strategije i slične poglede na budućnost kompanije i sektora čime se umanjuju rizici za obje strane.
Nužno je temeljito i stručno pristupiti ocjeni takvog potencijalnog partnerstva jer u protivnom nastaje dugoročno neodrživa suradnje koja ne stvara dodatnu vrijednost za partnere.
Autor Dejan Ljuština, partner i voditelj PwC Croatia u jugoistočnoj Europi za usluge u sektoru energetike
povodom konferencije “Hrvatska na vratima energetske unije”.
