Amortizacija je proces otpisa vrijednosti nematerijalne i materijalne imovine i predstavlja trošak tijekom vijeka upotrebe prema usvojenim amortizacijskim metodama. Metode amortizacije odražavaju okvir očekivanog trošenja sredstva, a pri tome se mogu primijeniti slijedeće metode:
• Ravnomjerna metoda (linearna) – jednaka amortizacija tijekom korisnog vijeka trajanja; ovo je najjednostavnija metoda i metoda koja se u praksi najviše upotrebljava
• Metoda padajućeg/rastućeg salda (degresivna/progresivna) – najveća amortizacija na početku, a najmanja na kraju amortizacijskog vijeka i obratno
• Funkcionalna metoda – može se računati prema broju radnih sati, prema jedinici proizvoda ili usluge i sl.
Materijalna, ali i nematerijalna imovina podliježe amortizaciji ako ispunjavaju slijedeće kriterije:
• od sredstva se očekuju koristi više od jednog obračunskog razdoblja
• da sredstvo ima ograničeni vijek trajanja
• da ih društvo koristi u procesu prodaje robe, u proizvodnji ili pružanju usluga.
Amortizaciji ne podliježu zemljišta, umjetnine trajne vrijednosti, šume i slični obnovljivi resursi iz razloga što imaju neograničeni vijek trajanja. Također amortizaciji ne podliježu materijalna sredstva u pripremi jer njih počinjemo amortizirati tek kada budu stavljena u upotrebu.
Kako se obračunava?
Amortizacija se obračunava u postotku od nabavne vrijednosti imovine. Postotak iznosa nabavne vrijednosti imovine koji predstavlja trošak unutar obračunskog razdoblja određujemo ovisno o predviđenom vijeku upotrebe te imovine. Veličina amortizacije također ovisi i o metodi koja je odabrana pri obračunu. Izbor metoda je slobodan, ali većina poduzetnika ipak najviše primjenjuje linearnu metodu. Jedan od razloga za to vjerojatno su i zakonski razlozi koji određuju maksimalne stope amortizacije koje tvrtke mogu priznati kao priznati trošak u obračunskom razdoblju.
Ako stopa amortizacije iznosi npr. 20% to znači da cjelokupnu vrijednost imovine amortiziramo kroz 5 godina. Ako je dakle nabavna vrijednost imovine primjerice 100.000 kn, a stopa amortizacije 20 %, godišnja amortizacija iznosi 20.000 kn. Za taj iznos povećati ćemo troškove i istodobno umanjiti knjigovodstvenu vrijednost imovine.
Akumulirana amortizacija
Vrijednost imovine ne umanjuje se na osnovnom računu nego pomoću korektivnog računa koji se zove – akumulirana amortizacija. Ako se zbroje osnovni račun dugotrajne imovine i korektivni račun očito je da je vrijednost dugotrajne imovine umanjena za amortizaciju i tako umanjeni iznos dugotrajne imovine ulazi u bilancu. Za iznos amortizacije se smanjuje dugotrajna imovina kroz korektivni konto, ali pri tome ukupna imovina u bilanci nije umanjena iz razloga što amortizacija predstavlja trošak, ali nije odljev novca. Iznos amortizacije pojavljuje se kroz prihode na novčanom računu (sa pretpostavkom da se prihod ostvaruje).
Praksa pokazuje kako poduzetnici često posežu za kupnjom dugotrajne imovine na kraju godine te time žele utjecati na rezultat tog razdoblja. To predstavlja pogrešnu praksu budući da u godini u kojoj smo sredstvo kupili troškove možemo teretiti samo za iznos obračunate amortizacije, a obračun amortizacije počinje od prvog idućeg mjeseca. Isplata sredstava za kupnju imovine predstavlja novčani izdatak, ali ne nužno i trošak razdoblja. Tako na primjer ako smo sredstvo kupili u 12. Mjesecu, ne možemo obračunati ni troškove amortizacije budući obračun počinje prvog idućeg mjeseca od mjeseca nabave.