U prijevodu sa engleskog jezika „slow food“ označava „sporu hranu“ ,ali za razliku od „fast food“-a koji čini brzu proizvodnju raznih vrsta prehrambenih proizvoda, on predstavlja pokret koji je nastao 1986.godine u Italiji i koji preferira proizvodnju hrane sasvim drugih obilježja nego što je to „brza hrana“. Taj pokret je osnovao Carlo Petrini.
Po definiciji „slow food“ ili „spora hrana“ označava hranu dobrog ukusa, hranu koja ne onečišćuje okoliš te nastojanje da proizvođač takve hrane ostvari učinak koji odgovara njegovom uloženom radu.
Raznolikost hrane
U formalnom smislu, „Slow Food“ je međunarodna udruga koja radi na promicanju kulture hrane i vina, ali i zastupa važnost razmnolikosti hrane i poljoprivrednih proizvoda u svijetu. Protivi se standardizaciji okusa, potiče uživanje u hrani, štiti tradicionalnu gastronomiju i domaće biljne i životinjske vrste.
Isto tako, „slow food“ je pokret koji aktivno djeluje na način konzumiranja hrane, ali i njezine proizvodnje. Pokret osobito zastupa korištenje autohtonih i sezonskih namirnica, lokalnu proizvodnju hrane, kao i održiv način proizvodnje hrane.
Povod osnivanju ovakvog pokreta bilo je značajno širenje proizvodnje brze hrane što nije pozitivno djelovalo na tradicionalnu talijansku gastronomiju.
Internacionalizacija problema
Jedini način suprotstavljanja tom širenju proizvodnje brze hrane bilo je da se pređe na internacionalizaciju problema i promociju gastronomske kulture, čuvanje poljoprivredne raznolikosti i zaštitu tradicionalne hrane.
Kao što smo rekli, „Slow Food“ je međunarodna , neprofitna gastronomska udruga koja broji više od 100.000 članova u 153 zemlje.
U Hrvatskoj također, svjetska kretanja u pogledu „slow food“-a nisu prošla nezamijećeno. Tako je nakon Dubrovnika, Momjana, Splita, Unija i Zagreba u Njivicama na Krku osnovana šesta podružnica „Slow Food“ udruge u Hrvatskoj.
Ovakva kretanja ukazuju da „slow food“ pokret, kao suprotnost „fast food“-u uzima svoj udio i u našim okvirima kao daljnja dopuna turističkoj ponudi.