Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – 2011. u mimohodu obilježenom pod motom “Hrabri ljudi” – sudjelovalo je 30.000 sudionika iz cijele Hrvatske. Ljudi su u koloni sjećanja prošli 5,5 kilometara od bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata.
U ratnu jesen prije 20 godina iz Vukovara uništavanog tisućama neprijateljskih projektila, bilo je prognano 22.000 ljudi koji su u petstotinjak mjesta po Hrvatskoj šest godina čekali povratak na zgarišta svojih domova. Vukovar ima oko 3.000 žrtava, a 306 imena još je na popisu nestalih. Danas taj grad hrabrih ljudi ima nešto više od 28.000 stanovnika.
“Prije 20 godina bilo je jako loše, teško. Danas je mirno i puno bolje, sljedeće godine će biti još bolje, od iduće godine idemo veliki uzlet gore”, zaključio je vukovarski gradonačelnik Željko Sabo.
Zaista dirljiva priča!
U Vukovar je taj dan došao cjelokupan državni vrha. Izdano je više od 250 akreditacija medijskim kućama iz Hrvatske i inozemstva. Ljudi koji se Vukovara sjete u vrlo rijetkim trenucima, kada su kamere upaljene a fotoaparati blicaju. Jer, nekada najbogatiji grad, kada je samo jedna tvornica zapošljavala ljudi koliko ih sada ondje živi. Sada se bori s nezaposlenošću i sustavnim zapuštanjem.
Ono što i Srbe i Hrvate jednako muči je nezaposlenost. Gotovo 3.000 ljudi nema gdje zaraditi vlastiti kruh. Ali i suživot u Vukovaru je veliki problem. Mali Vukovarci nastavu pohađaju u odvojenim razredima. Jedni uče povijest, drugi istoriju. Ali njima to nije problem. Kafići biraju po nacionalnosti vlasnika. Za život u Vukovaru potreban je debeo novčanik jer već godinama Vukovar je najskuplji grad u Hrvatskoj. No, grad ima svoju budućnost. U njemu se rađaju nove generacije Vukovaraca, oko ‘400 djece godišnje. Prije rata ih je bilo i preko 1.200!
Trećina radno sposobnog stanovništva Vukovara je na birou za zapošljavanje, a oni koji rade plaćeni su ispod državnog prosjeka. I dok su mirovine na državnoj razini prosječno 2100 kuna – oko 300 eura – u Vukovarsko – srijemskoj županiji su u prosjeku oko 1800 kuna .
Tužna je to slika vukovarske ekonomije!
Siti smo obećanja, kaže i gradonačelnik Vukovara Željko Sabo.
„Ekonomska slika grada Vukovara je poražavajuća. Već 11 godina Vukovarci strpljivo čekaju da se neka obećanja i sve one lijepe riječi koje nas par dana utišaju, oraspolože i daju nam nadu ostvare, međutim to bude zaboravljeno. Sigurno da grad sa 25-30 tisuća stanovnika koji ima najveću stopu nezaposlenosti i koji je drugi u državi po skupoći govori sam za sebe.“
Mnogi o Vukovaru govore, mnogi se na njega zaklinju, ali na kraju izostaje konkretna pomoć kada je ona potrebna tom gradu i njegovim stanovnicima.
„Budućnost Vukovara ne može se graditi na mimohodima i paljenjima svijeća, nego na novim radnim mjestima, funkcionalnoj javnoj upravi i kvalitetnom, za sve jednakom obrazovanju. Vukovar treba prestati etiketirati kao žrtvu, i početi razmišljati kako da rješavamo probleme koje ljudi imaju u svakodnevnom životu. Kada se Vukovarci maknu iz pozicije žrtve i počnu razmišljati kako da poprave situaciju u sredini u kojoj žive, dogodit će se pomaci!“ kaže gradonačelnik Vukovara.