AOL
Ne vjerujem da je baš itko koristio AOL u Hrvatskoj koja je u ono vrijeme bilo tolika beba da su još telefonske linije i infrastruktura bile narodna. Sjećam se da su starci pljunuli oko 3000 njemačkih maraka za telefonsku liniju. Uglavnom doba BBS-ova, kasnije news grupa i tekstualnog surfanja tzv. internetom u grupi od po 5 istovremeno spojenih korisnika.
AOL je bio i nama bio zanimljiv jer je dolazio kao paket za spajanje sa većinom modema koje smo kupili. Osim AOL bio je tu i Compuserve, Prodigy dakle specificirane polu zatvorene mreže koju su nudile nešto što je bilo preteća današnjeg interneta – iako ih nismo koristili, bare meni su na neki način obilježle razdoblje i opće veselje kad sam donio svoj prvi 9 600, a kasnije i 14 400 modem.
ICQ
Majke mi, ali ne mogu vjerovati da poznajem ljude koji još i danas koriste ICQ (I Seek You). Bio je to komunikacijski alat kojeg je imalo svako računalo iole ozbiljnog “informatičara”. Još i danas znam svoj ICQ uin napamet -119057057. Bio je to set 9 znamenkastih, a kasnije i 14 znamekastih brojeva kojima smo se predstavljali svijetu.
Geocities
Niste webmaster, niste ni dostojan bloger ako nikad niste imali Geocities stranicu 🙂 Šalim se malo, ali era Geocitisa i sličnih servisa za kreiranje webstranica je iznjedrila veliku količinu webmastera, ali onih pravih, koji su nakon toga posegnuli za ASP-om ili PHP, pardon Perlom, pardon Cgi-em 🙂
Bila su to vremena kad je FTP kojeg danas poznajemo bio rijetkost. Vremena kad smo lokalno kreirali 2-3 HTML-ke i putem online forme uploadali setove od po maksimalno 10 fajlova.
Danas imamo Analytics. Alat kojeg već i vrapci znaju koristiti. Alata koji nam govori i koliko puta dnevno posjetitelji idu na WC. Nekad smo imali Hitbox. Preteća Analyticsa koji nije imao transparentan kod već ikonu dimenzija 88×62 piksela. Ikona koja je u neku ruku svakom posjetitelju davala do znanja da iza stranice stoji ozbiljan webmaster koji dnevno mjeri posjećenost svojih stranica.
Analiza posjeta je bila prilično detaljna za ono vrijeme, a najbolje od svega je što su se na osnovu tih podataka generirale i Top liste stranica.
Webmaster-Resources.com i CGI-Resources.com
Mislim da nije potrebno posebno opisivati o čemu se radi. Bili su to repozitoriji skripata i znanja koji nije zaobilazio niti jedan webmaster. Skripte za knjige gostiju, chat, form to mail alati, forumi, komentar… sve smo to mogli pronaći ili naučiti izrađivati na stranicama poput ovih. Iza ova dva servisa stajala s dva čovjeka, dva Matta – Matt Mickiewicz i Matt Wright.
Yahoo Directory
Nekad nismo radili optimizaciju za tražilice. Nekad nije bilo pluginova za CMS koji su to radili sami. Nekad se svaki vlasnik web stranice trebao izboriti završiti na Yahoo direktoriju web stranica.
Bio je to proces koji je trajao oko 6 mjeseci, a koliko je trebalo ekipi direktorija da ručno pregleda svaku stranicu i odluče se istu potaviti ili odbiti. Bilo je nezamislivo ako ekipa slučajno naleti na prazni link ili downtime te nakon pola godine dobijete pismo – odbijenicu te uputu da popravite isto i pokušate ponovo s prijavom.
Tekst u cijelosti pročitajte na portalu buzz.hr urednika Tomislava Buze.