Statističkim istraživanjem obuhvaćene su prosječne mjesečne plaće (bruto i neto) zaposlenih u radnom odnosu bez obzira na vrstu toga odnosa i duljinu radnog vremena. Uvjet je kontinuirani rad svih 12 mjeseci u godini.
Svijet biznisa još je muški svijet
Da su muškarci favorizirani kada na kraju mjeseca dođe obračun plaća, nije novost. Po tome se ne razlikujemo od ostalih zemalja u EU, gdje više ili manje još vladaju muški direktori, menadžeri i članovi uprava.
Usporedba sa statističkim podacima iz proteklih godina pokazuje da se razlika u prosječnim plaćama žena i muškaraca u apsolutnim iznosima povećava – 2003. godine iznosila je 424 kune, 2004. iznosila je 456 kuna, 2005. godine 471 kunu, 2006. godine 513 kuna, a prošle je godine porasla za još 14 kuna, na 527 kuna.
Najveće su razlike u plaćama u zračnom prijevozu. U tom je sektoru neto-plaća muškaraca za 2007. godinu bila 11.417 kuna a žena 5.995 kuna. Tako velike razlike uvjetovane su radnim mjestima koja spolovi obavljaju – muškarci su pretežno piloti, a žene obično rade kao stjuardese i šalterske službenice.
Da to ne bi bila još jedna tužna priča o nejednakosti spolova, donosimo i pregled zanimanja u Hrvatskoj u kojima dame, barem što se tiče plaće, ipak imaju prednost.
“Ženske” branše
Djelatnost u kojoj statistika bilježi veći prosjek plaća žena nego muškaraca jest kemijska industrija. Žene su u tom sektoru s prosjekom od 5.725 kuna imale 18 kuna više od prosjeka muškaraca (5.707 kuna), minimalno, ali ipak više! Nešto je veća razlika u prikupljanju, pročišćivanju i distribuciji vode. Tu je prosjek žena veći za 34 kune (žene 4.739 kuna, muškarci 4.705 kuna).
Najveća je razlika u korist žena, vjerovali ili ne, u apsolutno macho-branši, građevini! 342 kune razlike u korist žena (muškarci 4.024 kune, a žene 4.366 kuna) posljedica je toga što je u toj djelatnosti malen udio žena u ukupnom broju zaposlenih, a rade uglavnom u administraciji.