„Kvantna teleportacija“ je potpuno različita od teleportacije kakvom je zamišlja većina ljudi. Umjesto odabira neke materije i njezinog premještanja na drugo mjesto, kvantna teleportacija uključuje dvije instance, kao što su fotoni ili ioni, zato su njihova stanja međusobno ovisna te se stanje jednog može ‘prenijeti’ u drugog.
„Sablasno djelovanje na udaljenost“
Prvi pokusi s teleportacijom provedeni su na zraci svjetla. Jednom kad su objekti nabijeni, oni postaju povezani nevidljivim valom, poput niti ili pupčane vrpce. To znači da promjena na jednom objektu istovremeno djeluje i na drugi. Einstein je to nazvao „sablasnim djelovanjem na udaljenost.“
Kad je jedan od njih poslan na neku udaljenost, povezanost osigurava da promjena stanja jednog utječe i na promjenu stanja drugog, što omogućuje teleportaciju kvantne informacije. Do sada se udaljenost koji su mogle prevaliti takve informacije mjerila tek u metrima.
Prazni kanal dužine 16 kilometara
Teleportacija na udaljenost od nekoliko stotina metara do sada je bila moguća samo kod fotona koji su „putovali“ optičkim kanalima, što je omogućavalo očuvanje njihovog stanja.
U ovom pokusu znanstvenici su maksimalno nabili dva fotona te su onog s višom energijom poslali kroz prazni kanal dužine 16 kilometara. Otkrili su da je udaljeniji foton još uvijek mogao reagirati na promjenu stanja fotona koji je ostao „na mjestu.“
Dobri za prenošenje, ali ne za rukovanje
No, teleportacija fotona na vrlo velike udaljenosti tek je mali korak prema razvoju aplikacija za čitavu proceduru. I dok su fotoni dobri za prenošenje informacija, nisu dobri za rukovanje poput iona, a to bi trebalo osigurati enkripciju informacije koju nosi.
Istraživači sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju Kine iz Hefeija uspjeli su održati „vjernost“ dalekometne teleportacije u 89 % – što je pristojno za informaciju, ali i vrlo opasno za teleportaciju čitavog ljudskog tijela, kakvoj se nadamo od kad smo je vidjeli u Zvjezdanim stazama.
