– Šteta zbog tog eura, – veli mi jedna financijašica-u-usponu onako nostalgično, dok hvatamo posljednje zrake morskog sunca pred povratak u metropolu. – A i vi novinari ste se uhvatili za tu priču, priznaj. „Teško novinara navuć“ mislim se i „pametno“ odgovaram – da nije PIIGS-a…
Kako dobiti Kosoricu kad je stvarno hića?!
I onda kreće ona prožvakana priča o euru koji je trebao postati svjetska valuta jer su Ameri ionako zabrazdili u svoje dugove, ratove, potrošnju… Europa treba voditi svijet u novo doba, petrodolari su postali sinonim siledžijske valute i spekulativnih ratova koji se nepogrešivo, kao vođeni Adamsovom nevidljivom rukom, vrte oko najvećih svjetskih izvora nafte.
– Eee da nije Grka, – zaključujem tužno, onako sam za sebe a sunce se spušta negdje iza Šolte. I onda kao bljesak posljednje zrake – briljantna ideja. Predložit ćemo premijerki da pogura kunu kao novu svjetsku valutu! Uuuuuh koja sreća što smo toliko razvukli taj ulazak u EU… Ovo je očito naš povijesni trenutak, razmišljam dok smežuranim prstima prebirem po mobitelu tražeći direktnu liniju za Markov trg.
Kosorici samo ovakav ili sličan potez može pomoći da dobije izbore: HDZ stoji loše a sve što se oko vladajućih u posljednje vrijeme događa za sobom ostavlja dojam praznih priča. Uzmimo za primjer svađu s bankarima oko „švicaraca“. Očekivati od bankara da se odrekne „dijela dobiti“ čini mi se jednako razboritom idejom kao odvlačiti ubijenu zebru od najedenog lava uz utješne riječi „dosta ti je za danas, trebaš paziti na liniju“.
Josipović, vladar iz sjene
Priznajem, nisam zoolog ali čini mi se – koliko kralj džungle brine o liniji, toliko je i bankar socijalno osjetljiv. A logično bi bilo i zapitati se – zašto bi bio? Svi koji imamo kredite (u bilo kojoj valuti) s jedakom nevjericom gledamo vesele glumce u reklamama kako sjajnih osmjeha uzimaju još jedan kredit, i još jedan… I tako ujutro, pa prije Dnevnika onda i nakon filma… Ali to je život, rekli bi Francuzi, pa bankarima mora da je jednako smiješno kada u banku uđe neko od nas smrtnika žicajući neke odgode ili kada to čini premijerka. Ako nemaš – posudi. I onda plaćaj kamate.
Ne treba zaboraviti da je i država dužnik u tim istim bankama. Zbog toga predizborno puhanje „čelične Lady Kosor“ vjerojatno nasmijava dvojicu najmoćnijih bankara u Hrvatskoj. Jer u Lijepoj našoj sto posto je sigurna samo jedna stvar – država će se kad-tad ponovo zadužiti.
A evo i ekskluzive: Izgleda da Josipović ovih dana drži bolje pregovaračke karte u rukavu. Ili je barem ugodniji sugovornik. „Ptičica“ mi javlja kako su i Prka i Luković došli kod predsjednika na „kavicu“. I to istodobno. Hm, što li to znači, premijerko?
Genijalni plan!
Znači da je vrijeme za drastične mjere, ako Uskrs želite dočekati na čelu Hrvatske ili barem HDZ-a, rekao bih joj (samo da imam broj telefona). Situacija je očito kritična jer isti dvojac bankara na sastanke s Vladom šalje „neke tamo činovnike“. Direktori i uprava od slušanja predizbornih prijetnji imaju pametnijeg posla.
Zato je vrijeme za posljednji, najveći spin koji će Isusa na Marjanu učiniti globalnim patuljkom. Draga premijerko, učinimo kunu svjetskom valutom! Naša životinjica ionako je fiksno vezana za euro, stvari se neće bitno promijeniti. Građani ne brinite, vaša štednja može ostati u eurima. Osobno računam na snažnu potporu naših prijatelja Nijemaca i Mađara u provođenju ovog plana. Naše egzotične novčanice ne prati miris Egejskog mora. Nema na njima ni ljuskica irskih krumpira. Kažem vam, clean start Nove Europe baš kada je dolar zagrebao dno a Švicarci se uplašili svjetske navale na njihove šarene novčanice. Tko zapravo ostaje? Pa mi!
A HDZ-u besplatno ustupam krilaticu koja bi mogla pratiti predstojeće izbore – Euro je mrtav, živjela kuna! Ostaje mi samo jedna tehnikalija… Prstima mokrim od mora nikako da na touch-screenu natipkam broj Jadranke Kosor. Ostaje mi nadati se da će premijerka pročitati ove retke prije nego mi ideju poberu Srbi ili Bosanci…
