Treća najveća trgovinska zona logičan je nastavak sve jačeg ekonomskog povezivanja ovih država. Trgovina između članica Udruženja zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) rapidno je rasla – 59,6 milijardi dolara u 2003. preraslo je u 192,5 milijarde u 2008. godine, obuhvaćajući gotovo 2 milijarde Azijata.
Kvote više nisu dobrodošle
Tako Indonezija, Tajland, Filipini, Singapur i Bruneji prema ugovoru o slobodnoj trgovini iz 2002. godine 1.1. 2010. moraju ukinuti sve kvote i carine za kinesku robu. Novije članice ASEAN-a, Kambodža, Vijetnam, Laos i Mianmar carine i kvote postupno će smanjivati do 2015. godine.
Iako se većina nada povećanoj trgovinskoj razmjeni, neke radno intenzivne države strahuju od prve među jednakima u ASEAN-u, Kine. Kineska jeftina roba mogla bi preplaviti tržište, gušeći nacionalne proizvodnje manjih država, primjerice Vijetnama.
Vijetnam mora tražiti svoju nišu
Vijetnam je fokusiran na proizvodnju jeftinih, niskotehnoloških proizvoda, koje Kinezi proizvode jeftinije i u većim količinama. U 2008. godini Vijetnam je samo sa kinom imao robni deficit od 11 milijardi dolara.
Indonezijske industrije tekstila i čelika također vrše pritisak na nacionalnu vladu, kako bi odgodila nultu stopu trgovine. Singapur, Malezija i Tajland također imaju trgovinski deficit sa Kinom, ali oni svoje robe uspješno plasiraju na druga, pretežno zapadnija tržišta.
Jedno je sigurno – zona slobodne trgovine učinit će sretnijima (i bogatijima) 1,3 milijarde Kineza. Ostalima predstoji teška borba za pronalazak svoga mjesta na tržištu.
