Kako je nastalo poduzeće Alter-energ?
Kao i kod većine stvari, ideja se rodila sasvim slučajno, negdje između 2001. i 2002. godine. Prije desetak godina kolega koji ima pileću farmu u Dvoru na Uni, tadašnjeg kapaciteta sto deset tisuća pilića, suočavao se s problemima otpada iz farme, tj. pilećega gnoja. Takva količina pilića dnevno stvori oko sedam tona otpada koji treba negdje deponirati i predstavljala je velik problem. A istovremeno ta silna količina gnoja može predstavljati vrlo jak energent iz kojega je moguće dobiti različite oblike energije. S obzirom na moju profesiju, počeli smo istraživati situaciju s gospodarenjem tom vrstom otpada u inozemstvu. Obišli smo niz sličnih farmi u Austriji, Njemačkoj, Italiji… U Hrvatskoj su tada bioplinska postrojenja bila strani pojam, no istraživanja su nam pokazala da je to u razvijenim zemljama uobičajen način iskorištavanja organskog dijela otpada uz istovremeno dobivanje električne i toplinske energije. I tada smo počeli s projektom bioplinskog postrojenja u Dvoru, što je bio i početak tvrtke Alter-energ.
Nakon dvogodišnjeg istraživanja krenuli ste u realizaciju projekta veterinarske stanice u Dvoru. Kako su izgledali počeci, u kojem se stadiju danas?
Kada smo stekli uvid u konkretnu situaciju u svijetu i Europi, krenuli smo s projektiranjem i izradom bioplinskog postrojenja u Dvoru. Nije bilo potrebno izmišljati toplu vodu kada takva i slična postrojenja već postoje u svijetu. Stupili smo u kontakt s jednom od najnaprednijih tvrtki iz tog područja, njemačkim NQ-Anlagentechnikom, s kojom smo ušli u partnerski odnos, a zatim i u izradu projekta i realizaciju postrojenja. Postrojenje danas, već dvije godine stoji na lokaciji, spremno za uporabu. Probni rad je obavljen, sve funkcionira izvrsno, a jedini su problem dozvole.
Zašto projekt još stoji?
Kao dvije glavne prepreke istaknuo bih financiranje projekta i administraciju. Cjelokupan projekt financiran je vlastitim sredstvima te uz pomoć BICRO-a, koji je dao određena sredstva u početku izrade projekta. Sve ostalo na teret je investitora koji je u projekt uložio oko deset milijuna kuna. Kada je riječ o administrativnim problemima, od početka projekta pa do danas bilo nam je potrebno ukupno 19 različitih dokumenata, elaborata, dozvola. Do danas smo ih dobili sve osim jedne, a do kraja ove godine nadamo se i zadnjoj dozvoli.
Kakva je projekcija povrata uloženih sredstava?
Konkretno, ova investicija u bioplinsko postrojenje u Dvoru neće se vratiti tako brzo. Postrojenje snage 136 kWh kakvo je napravljeno u Dvoru vrijedno je oko pet milijuna kuna, a u njegovu realizaciju je uloženo puno, puno više što je utrošeno uglavnom na tzv. razbijanje leda. Budući da je to bio prvi projekt, puno je novca utrošeno na samo istraživanje, a i problemi su se nizali jedan za drugim: problemi u projektiranju, pronalaženju adekvatnih domaćih partnera, usklađivanje s uvjetima otkupa električne energije, jer je za postizanje pune otkupne cijene, koja trenutačno iznosi 1,33kn/kWh, potrebno minimalno šezdeset posto domaćeg proizvoda u bioplinskom postrojenju. Svi ti i mnogi drugi problemi u budućim projektima neće postojati. Dakle, bez tih dodatnih troškova računa se da se investicija u prosjeku isplaćuje u razdoblju od šest do osam godina. A to ovisi o nizu parametara.
Koji su produkti bioplinskih postrojenja? Zašto su nam toliko potrebni? Koliko bi zaposlili ljudi?
Smisao bioplinskih postrojenja nije samo u uštedi električne i toplinske energije. Riječ je o zatvorenom krugu održivoga gospodarenja otpadom. Kao prvo, rješava se problem stajskog, komunalnog i dijela industrijskog otpada koji u Hrvatskoj predstavlja izrazito velik problem. Iz medija smo stekli dojam da je Hrvatska izrazito čista zemlja, što i nije baš tako. Previše stajskog otpada nekontrolirano se deponira po poljima i time čini više štete nego koristi. Bioplinska postrojenja iskorištavaju energetski potencijal toga otpada tako da se iz razgrađenog otpada stvara bioplin, tj. metan, koji se spaljuje u agregatima koji pak proizvode električnu i toplinsku energiju. Važno je istaknuti da je metan 21 puta jači staklenički plin od ugljičnog dioksida, o kome svi pričaju kao glavnom zagađivaču. Razgrađeni otpad, koji izlazi iz bioplinskih postrojenja, predstavlja još jednu veliku prednost, odnosno jako dobro gnojivo kakvo Hrvatska danas uvozi iz Nizozemske, Danske i drugih zemalja. Uvozimo nešto što je njima višak, a imamo toga na pretek! Takva postrojenja pokreću i cjelokupno gospodarstvo: građevinske tvrtke moraju graditi, strojarske tvrtke mogu proizvoditi razne dijelove, električarske tvrtke provode razne električne instalacije…Nije potrebno spominjati o koliko je radnih mjesta riječ. A samo bioplinsko postrojenje, ovisno o stupnju automatizacije, može zaposliti tri-četiri čovjeka. Kada bi ih u Hrvatskoj bilo na stotine, za što postoje realne osnove, jasno nam je o kakvim je brojkama riječ.
Njemačka ima tri-četiri tisuće takvih projekata? Hrvatska ima samo dva! Koliko ih može imati i zašto ih nema?
Hrvatska je izrazito perspektivna zemlja kada su u pitanju bioplinska postrojenja. Moglo bi ih biti nekoliko stotina jer praktički svako malo veće gospodarstvo može imati bioplinsko postrojenje. Država je prepoznala prednost takvih investicija jer ne samo da rješavaju problem otpada nego i popunjavaju kvotu obnovljivih izvora energije koje je država dužna imati. Država subvencionira otkup električne energije iz tih izvora. Ove je godine jedan kWh električne eneergije proizveden u bioplinskim postrojenjima 1,33 kuna, a mijenja se svake godine. No s druge strane, država predstavlja i veliku prepreku kada je riječ o administraciji i golemom broju potrebnih dozvola administrativnih problema. U Hrvatskoj postoji i određeni strah od investicija, posebice u kriznom vremenu, kada ljudi ne znaju što ih čeka sutra i teško se zadužuju. S druge strane, ni investicija nije mala, riječ je o investiciji vrijednoj od tri do pet tisuća eura po kW instalirane snage. Za postrojenje snage jednog megavata potrebno je između tri i pet milijuna eura. Dakle, samo u Slavoniji ima prostora za stotine takvih projekata, no velik problem predstavlja upravo novac. Situaciju malo popravljaju europski fondovi i razni pretpristupni programi, ali svejedno je riječ o dugotrajnom i kompliciranom postupku prijava, još s neizvjesnim ishodom.
Ima li tvrtka Alter-energ na vidiku još neke projekte?
Uz projekt u Babinoj Gredi dogovaramo i niz drugih diljem naše zemlje. A posebno zanimljiv i atraktivan jest onaj za odlaganje otpada od proizvodnje maslinova ulja na našim otocima, što predstavlja velik problem, ali i velik energetski potencijal.To radimo u suradnji s hrvatskim tvrtkama i nadamo se da će biti od velike koristi.
