Bilježenje poslovnih događaja datira daleko u povijest. Prve primjere raznih bilježenja poslovnih događaja susrećemo još u starom Egiptu. Na ovim prostorima prvi je primjenu dvostavnog knjigovodstva opisao Dubrovčanin Benedikt Kotruljević davne 1458. godine u knjizi „O vještini trgovanja“. Danas se pod knjigovodstvom ne podrazumijeva ništa drugo nego isto dvojno knjigovodstvo, što znači da se svaka transakcija dvojno unosi, i to jedanput na stranu „Potražuje“, a drugi put na stranu „Duguje“. Uz dvojno unošenje transakcija, drugi osnovni princip u knjigovodstvu jest da se poslovni događaji unose kronološki.
Računovodstvo kao dokaz
Zahvaljujući tom trajnom i neprekidnom bilježenju poslovnih događaja, uredno vođene poslovne knjige dobivaju dokaznu moć prema trećoj strani (država, dobavljači, banke). Iz tih razloga bitno je voditi računa da poslovne knjige u svakom trenutku budu pregledne i prilagođene prirodi poslovanja svakog pojedinog poduzeća. Već činjenica da poslovne knjige na udovoljavaju zahtjevima preglednosti vrlo često znači praktično prikrivanje određenih poslovnih događaja.
Kvalitetno ustrojeno knjigovodstvo, osim toga što pomaže poduzetniku u efikasnom vođenju tvrtke, ima za cilj i sljedeće:
• zapisivanje i čuvanje poslovnih događaja, pomoću kojih i nakon više godina zainteresirana strana izvan same tvrtke može rekonstruirati sve obavljene poslove
• pružiti mogućnost da se u svako doba, uz razuman gubitak vremena, dobije jasna slika o stanju određenog poslovnog subjekta.
Svako uredno knjigovodstvo mora biti rukovođeno osnovnim principima, a to su jasnoća i istinitost. Svako odstupanje od navedenog klasificira se kao prikrivanje, a takvi su postupci u svim razvijenim zemljama kažnjivi. Prikrivanje se najčešće čini svjesno, ali postoje slučajevi kada se prikrivanje može dogoditi i nenamjerno (npr. zbog nedovoljne stručnosti). Zato osobe koje se bave knjigovodstvom kao i menadžment tvrtke moraju biti stručne osobe koje razumiju sve poslovne događaje koji se u tvrtki svakodnevno odvijaju.
Najčešće zloupotrebe
Da bismo mogli ukloniti zloupotrebe u knjigovodstvu i brzo pronaći trag učinjenim pogreškama, trebamo se prije svega upoznati s motivima koji su prouzročili takva odstupanja. Prema uzrocima po kojima se obavlja prikrivanje u poslovnim knjigama, mogu se razlikovati dvije grupe pogrešaka:
• kada zaposlenici rade na štetu vlasnika
• kada se vlasnici služe nepravilnostima.
Zaposlenicima je često cilj da prikriju eventualne krađe i pronevjere, npr. utaju novca, robe ili drugih vrijednosti. Najpogodniji su računi za skrivanje „Ostali troškovi“, kao i ostali računi koji imaju velik broj stavaka u poslovnoj godini. Kod takvih prikrivanja često se postupa tako da se nepravilnosti pojavljuju na sasvim drugom računu, a ne na onom na koji se stvarno odnose, čime ih je teže i otkriti.
Kada gazda “mulja” državu…
Falsifikati iz druge grupe, koji se čine u interesu vlasnika, razlikuju se od prethodnih po motivima, ali i po načinu izvođenja. Motivi koji mogu navesti vlasnike na falsifikat uglavnom su usmjereni protiv trećih osoba i sastoje se u nerealnom prikazivanju bilance, to jest realnog stanja poslovnog subjekta. Povećanje ili smanjenje bilance može se napraviti raznim izmišljenim računima. Tako se između ostalog može postići lažno uvećanje aktive, namjerno propuštanje određenih obveza, skrivanje poslova koji su pokazali gubitak itd. Namještanja se mogu provesti i radi prodaje poduzeća, izbjegavanja plaćanja poreza i drugo.
Najčešća sredstva za tako nepovoljno predstavljanje stanja poduzeća jesu: skrivanje ili utaja vrijednosti poduzeća, podcjenjivanje vrijednosti imovine, suvišni otpisi, skrivanje dobiti i drugo.
Nepotrebno je naglasiti da bilo kakav pokušaj prikrivanja ili krivog prikazivanja stavki u poslovnim knjigama može dovesti do ozbiljnih posljedica za poslovanje subjekta i tako poništiti eventualni pozitivan efekt koji nas na takve radnje može potaknuti.
