Nema ni dva tjedna kako je u Saboru izglasan Zakon o tržištu električne energije. Briselskoj administraciji bili smo se obvezali kako ćemo to napraviti do 3. ožujka 2011. godine.
Najveće promjene čekaju HEP. Kako bi svi igrači slobodno, bez straha od diskriminacije i pogodovanja, mogli pristupiti tržištu, EU u svom Trećem energetskom paketu traži razbijanje monopolističkih tvrtki poput HEP-a. Inzistira se na razdvajanju prijenosa (dalekovodi i trafostanice visokog napona) od proizvodnje električne energije.
Bruxelles je ponudio tri modela kako to napraviti, javlja tportal. U većini zemalja EU-a najčešći je primjer vlasničkog razdvajanja prijenosa od ostatka tvrtke (TSO). Kad se gleda provedba i nadzor, to je najjednostavniji model.
U HEP-u i uprava i sindikati navijaju za model ITO u kojem bi operator prijenosa bio neovisan, ali i dalje u njihovom vlasništvu. Ali taj model je najskuplji jer traži mnogo nadzora i veliku administraciju. Na svakodnevnoj bazi odnos između tvrtke matice i operatora prijenosa morao bi biti pod povećalom regulatorne agencije HERA-e i državne uprave. U zemljama gdje je primijenjen model ITO, poput Francuske i Austrije, te velike troškove djelomično pokrivaju kupci struje. Oni se izražavaju u tarifi za opskrbu i u državnom proračunu kojim se financira regulatorna agencija.
Konačnu odluku o modelu TSO ili ITO trebao bi donijeti vlasnik HEP-a – država, odnosno Vlada, ali ona zasad ‘mudro’ šuti.
“Prema svemu sudeći, to će biti model ITO, iako nema formalnog dokumenta. U HEP-u se rade pripreme za taj model, formiraju se timovi i razni dokumenti. Meni nije sporno što tvrtka koja se već sto godina bavi električnom energijom ima aktivnu ulogu u svemu tome i sugerira svom vlasniku što napraviti. Ali naravno da nisu isti ciljevi HEP-a i onoga tko bi trebao promovirati otvoreno tržište”, mišljenja je Voditelj Odijela za prijenos i distribuciju električne energije Energetskog instituta Hrvoje Požar, Goran Majstrović
Promovirajući model ITO kao najbolje rješenje glavni argument HEP-ovaca je kako jedino vertikalno integrirana kompanija može sačuvati svoju kreditnu i investicijsku sposobnost. Tvrde i kako je vlasničko razdvajanje (TSO) uvod u privatizaciju HEP-a.
“Prije 13 godina HEP je bio najmoćnija elektroenergetska kompanija u jugoistočnoj Europi. Ali onda se nije dogodilo restrukturiranje. I što smo dobili? Ne vidim neke velike rezultate. Izostale su akvizicije u inozemstvu, HEP čak nema svoje ispostave u drugim državama da nabavlja struju, već se tenderi organiziraju na granici, izostalo je unutarnje preslagivanje i značajnija racionalizacija”, ističe Majstrović dodajući kako model TSO ne vodi privatizaciji prijenosa.
Dok hrvatska Vlada možda griješi prepuštajući HEP-u da se transformira prema svom nahođenju, teško je očekivati da će sebi kakvu pogrešku dopustiti Europska komisija. Izabrali mi model ITO i TSO, on mora profunkcionirati u narednih godinu dana, što će biti jako teško ostvariti.
“U jednoj sređenoj zemlji poput Austrije trebalo je dvije godine priprema za primjenu modela ITO. Kazne za kršenje stavki direktiva su rigorozne. Poljaci penale plaćaju 86.000 eura dnevno, uključujući i vikende, Slovenci 20.000 eura, Bugari desetak tisuća… Njemački E.ON je zbog pokušaja izigravanja direktiva bio prisiljen prodati prijenosnu mrežu Nizozemcima i 20 posto elektrana, druga opcija mu je bila da plati sedam milijardi eura kazne. Ako je Bruxelles to napravio takvom gigantu, nas će pojesti za doručak”, kaže Majstrović.
